Erazmo Roterdamski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Klement
Redak 20:
Godine 1522. povodom objavljivanja Erazmovih ''Colloquia'' (»Razgovori«) [[Martin Luther|Luther]] definitvno odbacuje Erazma. Od tada počinje njihovo neprijateljstvo. Na Erazmovu raspravu ''De libero arbitrio'' (»O slobodi volje«) [[Martin Luther|Luther]] odgovara žučljivim pamfletom ''De servo arbitrio'' (»O porobljenoj volji«) u kojem Erazma naziva pironovcem, epikurejcem, ateistom i svetogrdnikom. I upravo kad je Erazmo svojom replikom na [[Martin Luther|Lutherove]] ispade (''Hyperaspistes'') udaljio od sebe i one reformatorske elemenente koji su mu još bili skloni, započinje protiv njega kampanja i s papističke strane.
 
Sorbonne pokreće protiv njega proces, osuđuje ga kao neprijatelja Crkve (1527.), a prevoditelj njegovih »Razgovora«, Louis Berquin, biva spaljen na lomači. Omražen i obasut klevetama iz oba tabora Eramzo se sklanja u Basel, ali odatle mora bježati zbog vjerskih nemira. Neko vrijeme živi u [[Freiburg]]u (Breisgau). Zbog zdravstvenih razloga ipak se vraća u [[Basel]] i posve povlači iz znanstvenog rada. Odbija poziv [[Klement VII.|Klementa VII.]] na koncil u Augsburgu, ostaje nijem i na [[breve]] Pavla III., kojim mu [[papa]] dodjeljuje priorat u Deventeru, godišnju rentu od 3.000 forinti i navješćuje [[kardinal]]sku čast. Smrt ([[12. srpnja]] [[1536]].) pretječe ostvarenje njegove želje da se vrati u rodnu [[Nizozemska|Nizozemsku]] i on umire u kući svog dugogodišnjeg prijatelja, baselskog izdavača Frobena. Njegovoj agoniji nije prisustvovao nijedan svećenik.
 
== Utjecaj ==