Sikstinska kapela: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 12:
 
Gotovo svaka četvorina može se povezati s paralelnom na drugoj strani. Veoma ih je zanimljivo uspoređivati gledajući naizmjenično na jednu i drugu stranu.
Tako ''Mojsijevu putu u Egipat'', koji se pripisuje Pinturicchiju, na suprotnoj strani odgovara ''[[Krštenje Isusovo|Isusovo krštenje]]'' koje je jamačno naslikao Pinturicchio. Pored klasičnih kršćanskih simbola u pozadini, u dolini su vidljivi rimski spomenici.
 
Slijede Botticellijevi radovi: u starozavjetnom nizu slijeva ''Mojsije s Jetrovim kćerima'', a u evanđeoskome zdesna ''[[Bičevanje KristaIsusa]]'' i ''Ozdravljenje gubavca''.
 
Na redu su ''Prijelaz kroz Crveno More'', rad Cosima Rosselija koji alegorijski veliča veliku pobjedu papinskih trupa Siksta IV. Protiv [[Napoletanci|Napoletanaca]] u [[Campomarte]]u ([[1482.]]) na strani posvećenoj Starom zavjetu, a nasuprot ''Poziv prvim apostolima'', rad [[Michelangelo]]vog učitelja [[Ghirlandaio|Ghirlandaija]].
Redak 24:
Krajnja bočna freska slijeva prikazuje ''Mojsijev blagoslov i smrt'', rad [[Luca Signorelli|Luce Signorellija]], dok je zdesna Cosimo Roselli ostvario jedno od svojih najuspješnijih djela, ''[[Posljednja večera|Posljednju večeru]]''.
 
Ta dva niza fresaka završavaju ondje gdje bi teoretski bila ulazna vrata, nasuprot glavnom oltaru. Tu je Signorelli za starozavjetni niz naslikao ''Prepirku oko Mojsijeva tijela''. Zadnji događaj iz Evanđelja je ''[[Uskrsnuće Isusa Krista|Kristovo uskrsnuće]]'' koje je izvorno naslikao Ghirlandaio. Te dvije freske su nažalost, uništene urušavanjem zida [[1522.]] Kad je zid obnovljen te su freske ponovo naslikali dva skromna predstavnika [[Manirizam|Manirizma]]: [[Hendrik van der Boek]] i [[Matteo da Lecce]].
 
[[Kantorija]] i [[balustrada]] dragocjeni su radovi koje su izradili majstori [[Mino da Fiesole]] i [[Ivan Duknović]].
Redak 33:
[[Datoteka:Creation of Adam.jpg|mini|300px|<center>''[[Stvaranje čovjeka]]'' (prije restauracije)<center>]]
[[Datoteka:God2-Sistine Chapel.png|mini|300px|<center>''Stvaranje čovjeka'' (restaurirano)<center>]]
[[Julije II.]], uvijek željan novih pothvata, naručio je [[1508.]] od mladog [[Michelangelo|Michelangela]] da oslika [[svod]] Sikstinske kapele. Taj golem rad ostvaren na podlozi izvorno obojenoj u plavo sa zlatnim zvjezdama započet je u svibnju 1508., a dovršen na [[Dušni dan|Dan mrtvih]] [[1512.]], dvadeset i tri godine prije nego je počeo slikati ''[[Posljednji sud]]''.
 
Objektivne poteškoće uslijed prostranosti (površini od gotovo 800 m²) i ogoljenosti svodne površine Michelangelo je briljantno svladao izumom koji otkriva svu složenost njegovog genija. On je iznad zbiljskih arhitektonskih elemenata postavio oslikanu arhitektonsku strukturu koja je, zapanjujućčim trodimenzionalnim efektima, smjestio različite figurativne teme.
Redak 54:
Središnje četvorine svoda međusobno su odijeljene poznatim michelangelovskim golim likovima. U [[luneta]]ma iznad prozora i trokutastim [[pandantiv]]ima prikazani su ''Kristovi preci'', a u četrima kutnim pandantivima naslikani su starozavjetni prizori, neobično dramatični, vezani uz spasenje Izraelskog naroda.
 
Sa strana glavnog oltara slijeva vidimo ''Amanovo kažnjavanje'', zdesna ''Brončanu zmiju'', a na suprotnom zidu ''[[Kralj David|David i Golijat]]'' slijeva a ''[[Judita|Judita i Holoferno]]'' zdesna.
 
===Oltarna freska Posljednjeg suda===
Redak 71:
==Uporaba==
 
Sikstinksa kapela, neprekidno pretrpana posjetiteljima, zatvara se za posjete kada se održava [[konklavkonklava]], sazvansazvana nakon papine smrti radi izbora njegova nasljednika. Sikstinska kapela postala je sjedište konklava odmah nakon njezina završetka, potkraj 15. stoljeća, zahvaljujući i svojoj kompaktnoj i utvrđenoj arhitekturi koja je učinila osobito pogodnom za tajnovitost te izborne skupštine. Posljednjih stoljeća konklavi su se održavali i u Krivinalskoj palači (papinskoj rezidenciji od 16. do 19. stoljeća). Pošto su talijanske trupe zauzele Rim [[1870.]], a pape se dragovoljno zatočile u Vatikanu, Sikstinska kapela je ponovno postala isključivo mjesto izbora papa.
 
Po posebnoj tradiciji rezultat svakog glasovanja u konklavukonklavi objavljuje se vanjskom svijetu dimom, nastalim spaljivanjem listića kojima se biralo. Ako papa nije izabran, dim je iz dimnjaka Kapele je crn, zahvaljujući dodatku posebnih tvari. Na kraju, kada izaberu papu, spaljuju se samo glasački listići koji daju bijeli dim.
 
Ne treba zaboraviti da je Sikstinska kapela od samog početka bila središte duhovne glazbe. Veliki skladatelj [[Pierluigi da Palestrina]], u 16. stoljeću jedan od utemeljitelja komorne glazbe, bio je dirigent Papinske kapele.