Rječnik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: arc:ܣܦܪ ܡܠܐ |
|||
Redak 6:
===Kratka povijest===
Najstariji poznati rječnici bili su još za vrijeme Akadskog carstva, države koja se razvila oko grada Akada u Mezopotamiji u 23. stoljeću prije nove ere, a sadržavali su listu riječi na sumerskom i akadskom jeziku.
Urra=hubullu je veliki [[Babilon|babilonski ]]rječnik ili enciklopedija koji također sadrži sumerske i akadske riječi poredane po temama, a datira s početka drugog tisućljeća prije nove ere.
Kineski rječnik, Erya, najstariji je preživjeli jednojezični rječnik. Potječe iz razdoblja od 206. godine prije nove ere do 220. godine nove ere, a autor je nepoznat. Tradicionalno se pripisuje nekome od Konfucijevih učenika koji je sastavio Eryju kako bi objasnio termine koji se pojavljuju u klasičnim tekstovima. Sama po sebi, Erya ima 2094 upisa, pokriva otprilike 4 300 riječi, te ima sveukupno 13 113 znakova i podijeljena je u devetnaest dijelova. Glosar pisanoga kineskog sadržavao je i najstariji postojeći japanski rječnik (835. godina), Tenrei banshō meigi.
U petom stoljeću prije nove ere, Protagora je složio rječnik manje poznatih pojmova iz Homerovih tekstova, a dva je stoljeća kasnije pjesnik Fileta sastavio glosar neobičnih poetskih i tehničkih riječi, te riječi iz dijalekta. Prvi latinski leksikon sastavio je Marcus Verrius Flaccus u drugom stoljeću prije nove ere (Libri de significatu verborum). Prvi je sanskrtski rječnik (Amarakośa – “besmrtni rječnik”) napisan u četvrtom stoljeću, te je bio napisan u stihu i sadržavao oko deset tisuća riječi. Arapski se rječnici pojavljuju između osmog i četrnaestog stoljeća, a prvi je Kitab al-‘ayn, kojemu je autor Al-Khalil Ibn Ahmad. Prvi kinesko-japanski enciklopedijski rječnik javlja se u jedanaestom stoljeću, a sastavio ga je Minamoto no Shitago.
[[Babilon]]ci su napisali prvi rječnik u 6. stoljeću pr. n. e. Prvi [[Europa|europski]] rječnici bili su dvojezični. Prvi engleski rječnik napisao je [[Robert Cawdrey]] 1604. godine, a zvao se ''A Table Alphabeticall''.▼
U trinaestom stoljeću Johannes Balbus Januensis piše enciklopedijski rječnik Catholicon, koji će postati jednime od najutjecajnjih rječnika Srednjeg vijeka, kao i prvi tiskani rječnik (1460. godine). 1477. godine u Veneciji tiska se prvi dvojezični rječnik – Vocabolista italiano-tedesco, a 1499. se po prvi put neki rječnik tiska u Engleskoj – latinsko-engleski Promptuorium parvulorum.
▲
Prvi hrvatski rječnik bio je mali talijansko-hrvatski rječnik iz 1527. godine pod nazivom ''[[Talijansko-hrvatski rječnik Petra Lupisa Valentiana|Novo djelo koje podučava govoriti slavenski jezik]]'' autora Petra Lupisa Valentijana. Međutim, pravi početak [[Leksikografija#HrvLeks|hrvatske leksikografije]] označava peterojezični rječnik [[Faust Vrančić|Fausta Vrančića]] iz 1595. (''[[Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae|Rječnik pet najuglednijih europskih jezika – latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, hrvatskoga i mađarskoga]]'').▼
▲Prvi hrvatski rječnik bio je mali talijansko-hrvatski rječnik iz 1527. godine pod nazivom ''[[Talijansko-hrvatski rječnik Petra Lupisa Valentiana|Novo djelo koje podučava govoriti slavenski jezik]]'' (Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesca)autora Petra Lupisa Valentijana. Međutim, pravi početak [[Leksikografija#HrvLeks|hrvatske leksikografije]] označava peterojezični rječnik [[Faust Vrančić|Fausta Vrančića]]
Neki od ostalih poznatih rječnika tog razdoblja su Thesaurus linguae Illyricae Jakova Mikalje iz 1649., Dictionar ili réchi szlovenszke Jurja Habdelića iz 1670., Dizionario italiano, latino illyrico Ardelija Della Belle iz 1728., Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium Ivana Belostenca iz 1740. (napisan mnogo ranije), Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples Franje Sušnika i Andrije Jambrešića iz 1742. godine, te mnogi drugi.
Rječnici iz perioda Hrvatskog narodnog preporoda su Njemačko-ilirski slovar Ivana Mažuranića i Jakova Užarevića (1842.), Rječnik ilirsko-talijanski Dragutina Parčića (1858-), te Deutsch-kroatisches Wörterbuch i Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja Bogoslava Šuleka (1874.-1875.).
Što se jednojezičnih rječnika tiče, 1880. godine izlazi Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika pri hrvatskoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti.
Abecedni poredak riječi rijetko se koristio do 18. stoljeća. Pojmovi su pisani prema različitim pravilima. Npr. jedan dio rječnika bio je vezan za biljke, jedan samo za životinje.
| |||