Jaser Arafat: razlika između inačica

Započelo je [[Crni rujan|Crnim rujnom]] [[1970]]. godine kada je jordanski [[kralj Hussein]], do tada vjerni potpomagač PLO-a, naredio svojim trupama da pokrenu oružanu akciju protiv palestinskih gerilaca koji su boravili u kampovima smještenih na granici [[Jordan]]a i [[Izrael]]a. S oružanom akcijom došlo je i do proljevanja krvi te je mnogo Palestinaca tom prilikom izgubilo živote. Još šokantnije je bilo ubojstvo jedanaest izraelskih natjecatelja [[1972]]. godine na Olimpijskim igrama u [[München]]u, a koje su počinili palestinski teroristi - pripadnici [[PLO]]-a. <ref name="moljac"/> S vremenom Arafat je svoj napore sve više usmjeravao ka diplomaciji i političkoj borbi koji su hvatali sve više maha na uštrb terorističkog djelovanja PLO-a. U studenom 1974. godine, uz podršku arapskih država, Arafat je postao prvi predstavnik nevladine organizacije koji se obratio Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda na njenom plenarnom zasjedaju (tom prilikom pokušao je unijeti pištolj u zgradu [[UN]]-a). Tada je izjavio: Donosim vam maslinovu grančicu i oružje boraca za slobodu... Ne dopustite da maslinova grančica ispadne iz moje ruke. Tom prilikom priznao je [[Izrael]]u pravo na postojanje, ali se uskoro predomislio navodno pod pritiskom tvrdolinijaša iz vlastitih redova čime je izravno ignorirao dvije rezolucije Ujedinjenih naroda.

 

 

Nakon raskola u Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji Arafat je ponovo uspio povratiti utjecaj i moć unutar organizacije. Istovremeno sve više se posvećivao diplomatskim naporima za ostvarenje svoga cilja. Godine 1985. Arafat i jordanski [[kralj Hussein]] zatražili su američku pomoć u cilju nagovaranja [[Izrael]]a da pristane na sporazum o konfederaciji Jordana i palestinskih entiteta na Zapadnoj obali i pojasu Gaze. Nedugo potom kralj Hussein je prekinuo pregovore ističući kako [[PLO]] odbija pristati na kompromis i prihvatiti rezulcije Ujedinjenih naroda. Godine 1989. vrhovno tijelo PLO-a Palestinsko narodno vijeće izabralo je Arafata za predsjednika faktički nepostojeće palestinske države. Četiri godine kasnije (1993.) desilo se nezamislivo: Arafat je predstavljao PLO na palestinsko-izraelskim mirovnim pregovorima u Oslu. Prema sporazumu postignutom u Oslu Palestinci su dobili pravo na samoupravu na području Zapadne obale i Gaze koja treba biti ostvarena u roku od pet godina. Također prema tom sporazumu izraelska vojska je započela s povlačenjem na tim područjima. U zamjenu za to PLO se složio prihvatiti rezoluciju Ujedinjenih Naroda kojim se priznaje država Izrael. Zbog sudjelovanja u mirovnim pregovorima Arafat je 1994. godine zajedno s Rabinom (izraelski premijer) i Shimonom Peresom, izraelskim ministrom vanjskih poslova, dobio [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]]. Nešto kasnije izabran je za predsjednika Palestinske samouprave koja predstavlja palestinsku vladu na području Zapadne obale i Gaze.