Nemrut: razlika između inačica

}}

'''Nemrut''' ili '''Nemrud''' ([[turski]]: ''Nemrut Dağı'') je 2.134 metra visoka [[planina]] u jugoistočnoj [[Turska|Turskoj]], 40 km sjeverno od grada [[Kahta]], blizu [[Adıyaman]]a. Nemrut je najpoznatiji po arheološkim ostacima velikog broja [[skulptura]] u blizini njezina vrha za koje se vjeruje kako su ostaci kraljevske grobnice [[Antioh I. Komagenski|Antioha I. Komagenskog]] iz 1. stoljeća pr. Kr. Zbog toga je upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] 1987. godine.

[[Datoteka:Worshipping Nemrut.jpg|mini|lijevo|300px|<center>Vrh planine Nemrut s Antiohovim svetištem]]

[[Datoteka:View to Mount Nemrut.jpg|mini|lijevo|<center>Pogled na planinu Nemrut iz njenog podnožja]]

Nakon propasti [[Seleukidsko Carstvo|Seleukidskog Carstva]], koje su uništili [[Rimljani]] 189. pr. Kr. u [[Bitka kod Magnezije|Bitci kod Magnezije]], jedna od njegovih nasljednica bilo je kraljevstvo [[Komagena]] koje se prostiralo od planine [[Taurus]] do [[Eufrat]]a. Kako je u ovom kraljevstvu stanovalo iznimno različito stanovništvo, od 62. do 38. pr. Kr., kralj Antioh I. je proveo ambiciozan vjerski program koji je uključivao kult grčkih i perzijskih bogova, ali i Antiohove obitelji. To je vjerojatno bio pokušaj ujedinjenja multietničkog kraljevstva kako bi osigurao dinastiju svoje obitelji<ref>Alberto Siliotti, ''Hidden Treasures of Antiquity'', 2006., Vercelli: VMB, str. 217. ISBN 8854004979</ref>.

 

==Odlike==

[[Datoteka:Turkey nemrut dagi 1.jpg|mini|lijevo|<center>Tijela kolosalnih sjedećih figura]]

God. 62. pr. Kr., kralj [[Antioh I. Komagenski]] je na vrhu planine Nemrut podigao grobno svetište uokvireno s kolosalnim skulpturama visine oko 8-9 metara koje su predstavljale njega, dva lava, dva orla i razne grčke, armenske i perzijske bogove, poput [[Herkul]]a-[[Vahagn]]a, [[Zeus]]a-[[Aramazd]]a (perzijski [[Ahura Mazda]]), [[Tihe]] i

[[Apolon]]a-[[Mitra|Mitre]]. Skulpture su bile u sjedećem položaju, a njihova imena su bila uklesana u njihova postolja. Glave su im naposlijetku odvojene od tijela, najvjerojatnije tijekom [[kršćanstvo|kršćanskog]] [[ikonoklazam|ikonoklazma]], i danas leže razbacane po cijelom lokalitetu. Još jedan čimbenik koji ubrzava uništenje skulptura je činjenica da skulpture svake godine provedu pola godine zatrpane snijegom.