'''Bitka kod Mons Seleucusa''', poznata i kao '''bitka na rijeci Izeri''', odigrala se 353. između [[Rimsko Carstvo|rimskih]] snaga pod carem [[Konstancije II.|Konstancijem II]] na jednoj, te rimskih snaga pod uzurpatorom [[Magnencije]]m na drugoj strani. Tri godine ranije se Magnencije se pobunio i ubio Konstancijevog brata i suvladara [[Konstans I.|Konstansa I.]], zavladavši zapadnim dijelom Carstva. U rujnu 351. je Magnencije je poražen u [[Bitka kod Murse|kod Murse]], ali su snagama Konstancija nanošeninaneseni teški gubitci, što ga je kao i uništenje njegove prethodnice kod Pavije 352., spriječilispriječilo da u potpunosti iskoristi svoju pobjedu, te je godinu dana proveo konsolidirajući vlast u [[Italija (rimska provincija)|Rimskoj italijiItaliji]], dok seje Magnencije popunjavao redove svoje vojske u [[Rimska Galija|Galiji]]. Konstancije je napad pokrenuo u ljeto 353. iz [[Mediolanum]]a (današnjeg Milana) te prešao [[Alpe]], a Magnencije ga je pokušao zaustaviti na jugoistoku područja. Prije ili za vrijeme bitke su Konstanciju su prebjegle [[germani|germanske]] [[pomoćne snage (rimska vojska)|pomoćne snage]] pod Hnodomirom. Zbog toga je bitka završila Konstancijevom pobjedupobjedom, a Magnencije se povukao u [[Lugdunum]]. Tamo su se njegovi vojnici pobunili te ga zarobili, nastojeći izručenjem dobiti pomilovanje od Konstancija. Magnencije ih je u zatvoru preduhitrio izvršivši samoubistvosamoubojstvo 10. kolovoza. Time je Konstancije postao jedini vladar Rimskog Carstva. Njegova pobjeda je, međutim, izvojevana uz neočekivano velike ljudske žrtve i gubitak najiskusnijih pripadnika [[rimska vojska|rimske vojske]]; povjesničari vjeruju da je to doprinijelo da rimske granice u sljedećim decenijamadesetljećima postanu izložene najžešćim barbarskim napadima od kraja [[kriza 3. stoljeća|krize 3. stoljeća]].
