Inačica od 28. veljače 2011. u 22:14 uredi Kosmetic (razgovor \| doprinosi) 1.580 edits n.č, od uglavnom OC Ripera		Inačica od 1. ožujka 2011. u 22:25 uredi ukloni ovu izmjenu Flopy (razgovor \| doprinosi) 16.845 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 3: '''Magister officiorum''' (na [[latinski jezik\|latinskom]] doslovno "Gospodar ureda", [[starogrčki jezik\|starogrčki]] μάγιστρος τῶν ὀφφικίων ''magistros tōn offikiōn'') bila je jedna od najvažnijih administrativnih funkcija, odnosno titula u [[Kasna antika\|kasnom]] [[Rimsko Carstvo\|Rimskom Carstvu]] i prvim stoljećima [[Bizantsko Carstvo\|Bizantskog Carstva]]. Iako neki povjesničari njen nastanak dovode u vezu sas uvođenjem [[dominat]]a pod [[Dioklecijan]]om 284. prvi potpuno pouzdani podaci govore da se 320. pojavila pod carem [[Konstantin Veliki\|Konstantinom]]. On je uveo ''magistera'' kao službenika neposredno podređenog sebi, a koji je ispod sebe imao četiri različita ureda - ''sacra scrinia'' - od kojih je svaki na čelu imao vlastitog načelnika, odnosno ''magistera''. Uredi su bili: ''scrinium memoriae'' (carski sekretarijat i arhiva), ''scrinium epistularum'' (zadužen za vanjske poslove), ''scrinium libellorum'' (odgovaranje na žalbe i peticije podanika) i ''scrinium epistolarum Graecarum'' (zadužen za prevođenje dokumenata sa latinskog na grčki i obrnuto). Funkcija je vrlo stekla izuzetnu važnost, dijelom zato što je njome Konstantin htio umanjiti dotadašnju važnost [[pretorijanski prefekt\|pretorijanskog prefekta]]. Godine 395. je pod [[Arkadije]]m '''magister officiorum''' dobio dodatne ovlasti - nad carskom gardom (''[[Scholae Palatinae]]'') i carskim arsenalima. Nakon pada [[Zapadno Rimsko Carstvo\|Zapadnog Rimskog Carstva]] funkciju su zadržali [[Ostrogoti\|ostrogotski]] kraljevi [[Italija\|Italije]], dok se u Bizantu zadržala sve do 8. stoljeća kada je počela gubiti ovlasti i dobila tek ceremonijalno značenje. Potpuno je iščezla u 11. stoljeću.

Magister officiorum: razlika između inačica