Ivo Andrić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Mecky (razgovor | doprinosi)
Mecky (razgovor | doprinosi)
Redak 39:
Tijekom tog razdoblja on postaje i zagovornik ideje Jugoslavenstva. Nakon nastanka zajedničke države Andrić se počinje izjašnjavati kao Srbin <ref name = Sells/> i tu nacionalnu identifikaciju on će održati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom varijantom srpskohrvatskog jezika kako se tad zvao) U osoboj prepisci koristio je ćirilično pismo. Ipak godinama su se oko Andrića množile nejasnoće i kontroverze. Da li je do promjene nacionalnog identiteta došlo zbog ideoloških razloga ili zbog karijere pošto on uskoro postaje državni službenik (a potom i ambasador u Berlinu) Kraljevine Jugoslavije u kojoj dominira Srbija.
 
Kako ta kontroverza nikada nije rješena danas ga i Hrvati i Srbi smatraju svojim piscem. Prvi jer je rođen u hrvatskoj obitelji,<ref name = NYTimes>{{cite news | url = http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9F0CE7D91531F93BA25757C0A965958260&sec=&spon=&pagewanted=all | title = A Reader's Guide to the Balkans | first = Robert D. | last = Kaplan | date = [[1993-04-18]] | publisher = [[New York Times]] }}</ref><ref name = Sells>{{cite web | url = http://www.haverford.edu/relg/sells/postings/bogomils_race_andric.html | title = Of Bogomils, Race, and Ivo Andric | date = [[1996-07-03]] | first = Michael | last = Sells | authorlink = Michael Sells }}</ref><ref>[http://www.library.yale.edu/slavic/croatia/literature/literature.html YALE UNIVERSITY LIBRARY: Slavic, East European & Central Asian Collections]</ref><ref>Dragić, Marko. ''Doktorska disertacija Ive Andrića''. // Motrišta : glasilo Matice hrvatske u Mostaru (gl. ur. Jago Musa), br. 26., ožujka 2003., str. 177. – 185., {{ISSN|1512-5475}} {{Citat|''Te je godine Andrić uvršten u ''Srpsku čitanku'' povjesničara književnosti i visokog činovnika u Ministarstvu vanjskih poslova Vojislava Jovanovića Maramboa. Njemu Andrić u pismu piše: «(…) Dozvolite mi ovom prilikom da ispravim neke biograf.(ske) podatke: 1. Nema sumnje da sam ja Hrvat po rodu, koliko sam pak kao pisac ‘hrvatski’ to je drugo pitanje o kom neću da govorim, niti sam ja zvan da ga rešavam.(…). (Najvažnije) Nisam rođen 1891. nego 1892. (godina i dugova čovek uvek ima i previše.) (…).» [Dragić citirao prema: Ivo Andrić, Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine, Beograd : Prosveta, 1997., str. 198., ISBN 86-07-01006-9]''}}</ref> a drugi jer je preuzeo njihov nacionalni identitet.<ref name = Sells/><ref>''Krleža post mortem od Enesa Čengića'', I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. dio, str. 171-172. - Andrić se protivi da bude na popisu Hrvata</ref><!-- Treba itekako pogledati čije to riječi prenosi Čengić, daje li svoje ili stvarno Krležine izjave --> Ipak na kraju Hrvati ga smatraju slabijim piscem od [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]], [[Slobodan Novak|Slobodana Novaka]] ili [[Ranko Marinković|Ranka Marinkovića]], a Srbi važnijima smatraju Miloša Crnjanskog, [[Danilo Kiš|Danila Kiša]] ili [[Milorad Pavić|Milorada Pavića]]. Sami Bošnjaci ga smatraju slabijim od [[Meša Selimović|Meše Selimovića]], tako da na kraju ovaj nobelovac postaje svačiji i ničiji pisac.
 
== Interpretacija djela ==