Koronalni izbačaji masa: razlika između inačica

Sunčevo '''koronalno izbacivanje mase''' (engl. ''coronal mass ejection'' – CME) je masivni eksplozivni događaj, kojim se izbacuje [[plazma]] ili kroz [[Sunčev vjetar]] ili otvorena jednopolna magnetska polja izbacuju plazmu iz [[korona|korone]] u svemir. <ref>[http://helios.gsfc.nasa.gov/cme.html Coronal Mass Ejections (at nasa.gov)]</ref>

 

 

==Uzrok==

Naučnici smatraju da koronalno izbacivanje mase i [[Sunčeva baklja|Sunčeve baklje]] nastaju zbog pojave ponovnog magnetskog povezivanja (engl. ''magnetic reconnection''). To se dešava kada se promjene magnetske linije dva magnetska polja, koji imaju suprotan smjer i kada se povezu zajedno. Ta promjena je povezana sa oslobađanjem energije iz osnovnog magnetskog polja u unutrašnjosti Sunca. <ref name="sciam1">"[http://www.scientificamerican.com/article.cfm?id=the-mysterious-origins-of The Mysterious Origins of Solar Flares]", ''Scientific American'', April 2006</ref>

 

Većina koronalnih izbacivanja masa dolaze od aktivnih područja sa površine Sunca, kao grupa Sunčevih pjega povezanih sa Sunčevim bakljama. Ta područja imaju zatvorena magnetska polja, koja su dovoljno jaka da zadrže plazmu. Magnetska polja trebaju biti prekinuta ili oslabljena, da bi mogla izbaciti plazmu daleko od Sunca. Ipak, koronalno izbacivanje mase može se desiti i u područjima mirnog Sunca, iako u mnogim slučajevima ta mirna područja su bila nedavno aktivna. Za vrijeme Sunčevog minimuma, ona se mogu stvoriti u području pojasa silnica, koji je blizu magnetskog ekvatora. Za vrijeme Sunčevog maksimuma, ona dolaze iz aktivnih područja, koja su puno ravnomjernije raspoređena po površini Sunca.

 

 

==Povezanost sa ostalim pojavama na Suncu==

Koronalno izbacivanje mase je često povezano sa ostalim pojavama Sunčeve aktivnosti, a najviše sa:

 

==Teoretski modeli==

U početku se mislilo da je koronalno izbacivanje mase pogonjeno toplinom ili eksplozivnim Sunčevim bakljama. Na kraju se ispostavilo da koronalno izbacivanje mase nije povezano sa Sunčevim bakljama, u stvari ono obično počne prije. Budući da koronalno izbacivanje mase izvire iz korone, gdje prevladava magnetska energija, onda i magnetska energija treba pogoniti koronalno izbacivanje mase. Pretpostavlja se da je ogromna količina magnetske energije prisutna u koroni i potrebna je neka nestabilnost, koja može pokrenuti koronalno izbacivanje mase.

 

Koronalno izbacivanje mase obično stigne za jedan do pet dana nakon erupcije. Za vrijeme širenja, ono međusobno djeluje sa Sunčevim vjetrom i međuplanetarnim magnetskim poljem. Kao rezultat sporo koronalno izbacivanje mase se ubrzava do brzine Sunčevog vjetra, dok brzo koronalno izbacivanje mase usporuje do te brzine. Brzo koronalno izbacivanje mase (brže od 500 km/s) može stvoriti i udarni šok, pogotovo ako je brže od lokalne magnetosonične brzine. Takvi udari su već snimljeni na koronagrafu,<ref>Vourlidas, A., Wu, S.T., Wang, A. H., Subramanian, P., Howard, R. A. "Direct Detection of a Coronal Mass Ejection-Associated Shock in Large Angle and Spectrometric Coronagraph Experiment White-Light Images" in the "Astrophysical Journal", 598, 2, 1392–1402, 2003</ref> u koroni negdje na udaljenosti dva radijusa Sunca i povezani su sa ubrzanjem elektrona i protona u Sunčevom vjetru. <ref>Manchester, W. B., IV, T. I. Gombosi, D. L. De Zeeuw, I. V. Sokolov, ;, Roussev I., I., K. G. Powell, J. Kóta, G. Tóth, and T. H. Zurbuchen (2005). [http://csem.engin.umich.edu/CSEM/Publications/ManchesterApJ_2005.pdf Coronal Mass Ejection Shock and Sheath Structures Relevant to Particle Acceleration.] The Astrophysical Journal, Volume 622, Issue 2, pp. 1225–1239. 622 2: 1225–1239.</ref>