Razlika između inačica stranice »Šćakavski«

Obrisano 4.615 bajtova ,  prije 9 godina
m
 
U Austrougarskoj prije 1. svj. rata bio je još niz gradića u kojima se uglavnom govorila starohrvatska ikavska šćakavica: Slavonski Brod, Gradiška, Udbina, Knin, Bihać, Livno, Duvno, Prozor itd. Pritiskom jugoslavenske vukovštine kroz školu i medije, pa još partizanskim progonima nakon 2. svj. rata i "etničkim čišćenjem" u najnovijem bosanskom ratu ovi su gradski šćakavci većinom decimirani. S istrjebljenjem Hrvata u Udbini i Kninu nestala je odande izvorna ikavska šćakavica, dok je ona danas već na rubu izumiranja u Bihaću, Prozoru i Tomislavgradu gdje ju je većinom zamjenila poluikavska štakavica. Zato je do danas kao zadnje stabilno kulturno-jezično središte starohrvatske ikavske šćakavice preostao jedino gradić Livno, zahvaljujući okružju brojnih šćakavskih sela jugozapadne Bosne iz kojih se još obnavlja njegovo pučanstvo i govor. U Slavoniji je arhajska staroštokavska praikavica (ikavsko-šćakavski) srednjovjekih starosjedilaca dosad najbolje očuvana u Brodskoj Posavini oko [[Crnac polje|Crnac-polja]], osobito u selima [[Davor]], [[Orubica]] (kod ušća Vrbasa u Savu), [[Siče]] i [[Magić Mala]] kod [[Nova Kapela|Nove Kapele]] s pretežnim ikavizmom, skupom "šć", participom perfekta na -l i oksitonim naglasom uglavnom na zadnjem ili predzadnjem slogu. Ranije je slična ikavica bila raširena duž srednje i donje Posavine od Jasenovca pa do Županje, gdje je dosad dijelom već izumrla ili je vrlo osiromašena i iskrivljena, pa je u staromu izvornom obliku dosad još očuvana uglavnom samo u selima između Gradiške i Broda.
 
===Iskon poluikavske štakavice===
Danas je u BiH, Liki i dalmatinskoj Zagori najčeći pučki govor Hrvata poluikavska štakavica, koja je u srednjem vijeku poznata uglavnom samo od Neretve na istok, tzv. Bunjevci: istočna Hercegovina, nutarnja Crna Gora i sjevernije uz Drinu do Zvornika, odakle su ih potom Turci potisnuli spram zapada. Živi su još dokazi tomu današnje oaze ikavskih naselja na istoku (ZEKOVIĆ 1990): Markovići u Crnoj Gori, kod Novog Pazara na Sandjaku, Plava i Gusinja u visokim Prokletijama itd. U nutarnjoj Crnoj Gori još sada obstoje jasni tragovi ikavice u živom govoru. To je najizrazitije u arhaičnom štokavskom dialektu crnogorskog sela Markovići: črni (crn), dite (dijete), pes (pas ), den (dan), brondzina (kotlić), genitiv plurala na -h (rukah, selah, ljudih), kraći infinitivi na -it (reć, pojt, plest, kazat) itd. Još istočnije oko visokoplaninskih mjesta Plav i Gusinje u najvišim Prokletijama, crnogorski muslimani i danas govore poluikavskom štakavicom, a vodja prastarog crnogorskog plemena Lužani se ranije nazivao "banom" npr. ban Vuk (Elementa Montenegrina 1990).
 
Danas se poluikavska štakavica uglavnom proširena na bivšem prostoru ikavske šćakavice i najvjerojatnije je tu dijelom nastala naknadnim miješanjem prvobitnih bosanskih šćakavaca, a u Dalmaciji i Liki još i udjelom starih čakavaca, preslojenih s iztoka doseljenim novoštokavskim Vlahima. Poluikavski novoštokavci su u današnjoj Hrvatskoj, osobito u Liki i dalmatinskoj Zagori uglavnom naknadno doseljeni, kao bosanski izbjeglice pred Turcima, gdje su zamijenili prvobitne srednjovjeke čakavce (Vančik 1997, 1998) i zato su njihovi govori miješanjem s ostalim izbjeglim štokavcima danas netipični poluikavski s dosta istočnih utjecaja primljenih od jekavskih Vlaha. Naprotiv na upražnjena ikavska područja BiH su potom s Turcima doseljeni balkansko-jekavski Vlahi, koji su se potom razlučili po vjeri: zapadni katolički Vlahi su asimilacijom naknadno pretvoreni u danas malobrojne jekavske Hrvate (ne računajući novije školske jekavce u gradovima): 7-10% jekavskih Hrvata kod Slunja i u istočnoj Hercegovini (Stolac, Konjic itd.). Većina inih pravoslavnih Vlaha su dosad postali jekavski Srbi ili tzv. "Prečani", za razliku od izvornih ekavskih Srbijanaca iz same Srbije koji većinom govore pravom srbijanskom ekavicom.
 
Poluikavska štakavica (novošokavština) uglavnom ima mješovite prijelazne značajke i većinom nema spomenutih starohrvatskih arhaizama, pa se izrazito razlikuje od čakavaca i kajkavaca. Pod postupnim iztočno-vlaškim utjecajem u novoštokavskom govoru tih poluikavaca je više-manje iskvaren zajednički hrvatski naglasak i promijenjen osiromašeni rječnik. Tek nakon turskih prodora od 16. st., proširuju se ti mješoviti ikavsko-štakavski govori [[Bunjevci|Bunjevaca]] (po hercegovačkoj Buni) preko Neretve na Dalmaciju, Bosnu i Slavoniju: starohrvatsko ŠĆA (ŠTO)+ istočnovlaško novoštokavsko ŠTA. Za razliku od izvornih šćakavaca, kod tih novijih miješanih poluikavaca su uglavnom provedene balkanske novoštokavske asimilacije, sibilarizacija i jotiranje. Poluglas "e" je nestao ili ga zamjenjuje novije "a", starohrvatsko "šć" je uglavnom pretvoreno u istočnovlaško "št", dok je jat samo dijelom očuvan kao starohrvatsko "i", češće se osobito u dugim slogovima izgovara kao neko prijelazno "ie". Dijelom je potisnuta uporaba infinitiva i namjerni izrazi tu često počinju srboidnim "dadakanjem". Takodjer dijelom nestaju hrvatski posvojni pridjevi i postupno ih zamjenjuje istočnovlaški posvojni genitiv ("Hrvatska u [[genitiv]]u"). Novoštokavski je naglasak većinom pomaknut na početak višesložnih riječi i često preskače na proklitiku, pa je takav njihov naglasni sustav prilično različit od većine Hrvata i objektivno najbliži [[Srbi]]ma.
 
Ovisno o primjesama balkanskih Vlaha pri selidbi, govor tih poluikavskih štakavaca prostorno je vrlo različito izniansiran i povijesno odražava udjele izvornih Hrvata pomiješanih s pohrvaćenim Vlahima. Tako su još poneki starohrvatski arhaizmi bliži izvornim srednjovjekim šćakavcima preostali u ikavskoj štokavštini Posavine, Like, Pounja, srednje Bosne, Makarskog primorja, Šibenika itd. Naprotiv su izrazito vukovski bez hrvatskih arhaizama sa srboidnim naglaskom i dadakanjem npr. novoikavski štakavci oko Imotskog, uz Neretvu itd. U osiromašenom i balkaniziranom rječniku poluikavskih štakavaca izostaje većina romanizama, ali zato medju Hrvatima ovi štakavci imaju daleko najviše turcizama i inih sličnih balkanizama.
 
== Noviji pomak i miješanje nakon Turaka ==
Anonimni suradnik