Krak des Chevaliers: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
povijest i odlike |
||
Redak 9:
|država = {{ZD+X/S|SIR}}
}}
'''Krak des Chevaliers''' (''karak'' je na [[sirjački jezik|sirjačkom]] "utvrda", dok je ''des Chevaliers'' na [[francuski|francuskom]] "Viteška"), na [[arapski|arapskom]] poznata kao '''''Qal'at al-Ḥiṣn al Akrad''''' (قلعة الحصن, "Utvrda [[Kurdi|Kurda]]")<ref>Kenneth M. Setton i Harry W. Hazard, ''A History of the Crusades: The Art And Architecture of the Crusader'', 1977., Madison: University of Wisconsin Press, str. 152. ISBN 0299068242</ref>, je [[Križari|križarska]] [[utvrda]] u [[Sirija|Siriji]] i jedan od najvažnijih sačuvanih tvrđava [[srednji vijek|srednjeg vijeka]]. Nalazi se 40 km zapadno od grada [[Homs]]a, u blizini granice s [[Libanon]]om.
Utvrda je trenutačno u vlasništvu sirijske vlade, a od 2006. godine je zajedno s utvrdom [[Qal’at Salah El-Din]], upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] kao "najvažniji primjer razmjene utjecaja i evolucije [[fortifikacija|fortifikacijske]] arhitekture na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] tijekom [[bizant]]skog, križarskog i [[islam]]skog razdoblja".
==Povijest==
[[Datoteka:Krak des chevaliers - artist rendering.jpg|mini|lijevo|<center>Izgled utvrde u srednjem vijeku]]
[[Datoteka:Krak des chevaliers cloitre.jpg|mini|<center>Gotički [[klaustar]] u dvorcu]]
Prva utvrda na strateškom položaju na brdu visokom 650 metara u prolazu Homs (tzv. "Vrata Sirije"), između planinskih vijenaca [[Antilibanon]]a i [[An-nusajrijah]], na putu od [[Antiohija|Antiohije]] za [[Bejrut]] i [[Sredozemlje]], izgrađena je 1031. godine za [[emir]]a [[Alepo|Alepa]]<ref>Jean-Denis Lepage, ''Castles and Fortified Cities of Medieval Europe: An Illustrated History'', 2002., McFarland, str. 77. ISBN 9780786410927</ref>. Ta utvrda je bila značajno drukčija od današnje: imala je samo jedan red zidina i to na mjestu današnjih unutarnjih zidina. Tijekom [[Prvi križarski rat|Prvog križarskog rata]], 1099. godine zauzeo ga je [[Raymond IV., vojvoda Toulousea]] koji ga odmah napušta zbog marša prema [[Jeruzalem]]u.
God. 1110., ponovno ga zauzima [[Tankred Galilejski]], a 1142. godine [[Raymond II., vojvoda Tripolija]] ga daruje [[vitez]]ovima [[Ivanovci]]ma u čijem posjedu ostaje do 1271. godine kao njihov stožer<ref>D. J. Cathcart King, "The Taking of Le Krak des Chevaliers in 1271", 1949., Antiquity 23. (90): 83.–92.</ref>. Od 1150. godine biva proširen i temeljito obnovljen, te je u njemu moglo boraviti oko 50-60 vitezova i 2,000 vojnika pješaka. God. 1163., neuspješno ga je opsjedao [[Nur ad-Din]], a do 1170. godine Ivanovci su završili njegove zidine i postali su neovisna sila na granici s muslimanima. Koncem 12. i početkom 13. stoljeća nekoliko potresa je nagnalo Ivanovce na popravke zidina.
Tijekom neuspješne opsade utvrde 1188. godine, [[Saladin]] je zarobio [[kaštelan]]a utvrde koji je odveden do vrata i natjeran da naredi njihovo otvaranje.
God. 1217., tijekom [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]], Hrvatsko-ugarski kralj [[Andrija II.]] je dao dodatno utvrditi vanjske zidine i plaćao je stražarske ophodnje.
Dana 8. travnja 1271. godine, utvrdu je osvojio [[Mameluci|mamelučki]] [[sultan]] [[Bajbars]] uz pomoć teških [[katapult]]a i [[mangonela]], ali i prijevare. Naime, Bajbars je osigurao da dao branitelja dođe falsificirano pismo od križarskog zapovjednika u Tripoliju koji im naređuje da predaju utvrdu. Bajbars je iskoristio Krak de Chevaliers kao svoj stožer u napadu na Tripoli, a ivanovsku kapelu je pretvorio u džamiju.
God. 1935., utvrdu je kupila [[francuska]] vlada i otpočela je njezinu obnovu<ref>W. F. Albright, "Archaeological Exploration and Excavation in Palestine and Syria, 1935", 1936., American Journal of Archaeology (Archaeological Institute of America) 40 (1): 154.–167.</ref>.
[[Datoteka:Krak des Chevaliers 14.jpg|mini|lijevo|<center>Unutarnje zidine]]
==Odlike==
Današnji izgled, ova najveća križarska utvrda je dobila od 1150. do 1250. godine kada su izgrađene vanjske zidine, debele oko 3 m, sa sedam stražarskih tornjeva, zidina debelih 8-10 metara, koje su zatvarale koncentrični krug oko unutarnjih zidina. Unutarnje zidine su na dnu utvrđene [[talus]]om (kosim zidovima), a između vanjskih i unutarnjih zidna nalazila se velika otvorena [[cisterna]] koja se opskrbljivala [[akvedukt]]om izvan utvrde. Od istočne strane dvorišta do [[portal]]a unutarnjih zidina vodi krivudava [[rampa]] koja se lako mogla braniti s unutarnjih zidina. Zgrade u unutarnjem dvorištu su izgrađene u [[Gotička arhitektura|gotičkom stilu]] s prijemnom dvoranom, [[kapela|kapelom]] (s rijetkim sačuvanim križarskim [[freska]]ma), nadsvođenim štalama (koje su mogle primiti stotine konja) i 120 metara dugim skladištem. Na vanjskim stijenama utvrde postojala su i druga skladišta i štale, uklesne u stijene. Neki pretpostavljaju da su u ovoj utvrdi Ivanovci mogli pretrpjeti opsadu punih pet godina.
==Izvori==
{{commonscat}}
{{izvori}}
==Vanjske poveznice==
* [http://online.wsj.com/article/SB123335398205734847.html Christian Sahner, "A Medieval Castle in the Middle East"], The Wall Street Journal, 31. siječnja 2009.
* [http://www.pbase.com/dosseman_syria/krak Galerija fotografija]
{{Svjetska baština u Siriji}}
[[Kategorija:Križarski ratovi]]
| |||