Rakovički ustanak: razlika između inačica

Dana [[7. listopada]] [[1871]]. skupili su se svi zavjerenici u selu Broćancu i istog dana formirali Privremenu narodnu hrvatsku vladu na čelu s Kvaternikom. Sutradan, [[8. listopada]] [[1871]]. planula je buna. Kvaternik je s 200 naoružanih [[graničar]]a i razvijenom [[hrvatska zastava|hrvatskom zastavom]] krenuo prema Rakovici koja je bila određena za sjedište vlade. Uz bunu su odmah pristala sela: Rakovica, [[Broćanac]], [[Brezovac]], [[Mašvina]], [[Plavča Draga]] i [[Močila]]. U buni su sudjelovali i [[Srbi u Hrvatskoj|Srbi]]pravoslavci iz navedenih mjesta. U tada donesenom proglasu predviđena je jednakost pred zakonom, potpuna općinska samouprava, ukidanje vojničke uprave u Krajini i uvođenje slobodnih [[županija]], te da svećenici obiju vjeroispovijedi "imadu narod poučiti u ljubavi i slozi." Istog dana upućen je Rakijaš s 300 vojnika da pobuni Drežnicu, ali se neobavljena posla vratio u Rakovicu. Odatle su ustanici na čelu sa Kvaternikom [[9. listopada]] krenuli u [[Plaški]]. Tada reagira austrijska vojska, pa se na samu dojavu o dolasku ogulinske [[regimenta|regimente]] većina od 1.700 vojnika razbježala. [[11. listopada]] Kvaternik, Bach, Rakijaš i jedan od braće Čuić pogubljeni su, dok je drugi brat Čuić, Rade uspio pobjeći, prvo u Bosnu a zatim u [[Srbija|Srbiju]]. Čim je ustanak likvidiran, treći dan po izbijanju, vlasti su krenule u akciju hvatanja ustanika. Četvrti dan sedmorica su osuđeni na smrt vješanjem "zbog zločinstva pobune". To su bili Petar Ugarković (graničar pješak), Petar Čuić (regrut), Marko Milošević (graničar), Janko Čuić (graničar), Ilija Šaša (graničar), Jozo Stergar (regrut) i Petar Tepavac (graničar). Pošto nije bilo krvnika koji bi izvšio taj zadatak svi su isti dan strijeljani. Tri dana kasnije osuđeni su na smrt Lazo Čuić (graničar), Filip Milanović (podbaša), Petar Došen (graničar) i Miladin Šaša (regrut). Svi su strijeljani izuzev posljednjeg koji je pomilovan na osamnaest godina teške tamnice. Hapšenja nisu prestala te su pohapšeni, između 12. i 13. listopada svi stanovnici Zagreba koji su nosili ime Starčević. Uhićeni su također Petar Vrdoljak (kasnije osuđen na 12 godina teške tamnice, s time da kroz mjesece travanj i listopad bude do kraja robijanja zatvoren u samici), Rudolf Fabijani (proglašen nekrivim - oslobođen) i Franjo Turkalj te graničari Milovan Miljković (14 godina teške tamnice), Maksim Čuić (8 godina teške tamnice), Lazo Šaša (4 godine teške tamnice), Mihael Bosnić (proglašen nekrivim - oslobođen), Petar Vojnović (proglašen nekrivim - oslobođen), Mihajlo Manojlović (proglašen nekrivim - oslobođen) i Stjepan Đaković (proglašen nekrivim - oslobođen).

* "Odgonetavanje Zagonetke Rakovica" [[Zvonimir KulunđićKulundžić]], Multigraf, Zagreb, 1994. str. 685.

*[http://www.crohis.com/sknjige/sisickvaternik.htm [[Ferdo Šišić]]: Kvaternik (Rakovička buna)]