Gramatika: razlika između inačica

Pogrešno se vjeruje da [[analitički jezik|analitički jezici]] imaju jednostavniju gramatiku od [[sintetički jezik|sintetičkih jezika]]. Analitički jezici rabe [[sintaksa|sintaksu]] za prenošenje informacije koja je kodirana [[infleksija|infleksijom]] u sintetičkim jezicima. Drugim riječima, redoslijed riječi nije bitan i [[morfologija (jezikoslovlje)|morfologija]] igra znatno važniju ulogu u čisto sintetičkim jezicima, dok u analitičkim jezicima morfologija nije toliko važna i sintaksa igra značajnu ulogu. [[Kineski jezik|Kineski]] i [[Afrikaans jezik|afrikaans]], na primjer, su visoko analitički i značenje je stoga vrlo kontekstno ovisno. (Oba posjeduju neke infleksije, i imali su ih više u prošlosti, te stoga s vremenom postaju sve manje sintetičkima i sve više "čisto" analitičkima.) [[Latinski jezik|Latinski]], koji je visoko [[sintetički jezik|sintetički]], koristi [[afiks]]e i [[infleksija|infleksije]] kako bi prenio istu informaciju koju kineski prenosi [[sintaksa|sintaksom]]. Budući da su riječi latinskog jezika poprilično (iako ne potpuno) samosadržavajuće, razumljiva [[rečenica (jezikoslovlje)|rečenica]] latinskog jezika se može načiniti permutiranjem elemenata u proizvoljnom redoslijedu. Latinski ima složenu afiksaciju i jednostavnu sintaksu, dok za kineski vrijedi obrnuto.

 

 

 

== Izvori ==