Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica

U Ugarskoj i Slavoniji planuo je građanski rat između Ferdinanda i Zapolje. Ferdinand se pokazao jačim, našto je Zapolja potražio pomoć od Turaka koji su [[1529]]. opsjeli [[Beč]]. Ferdinand je pobjegao u Češku smatrajući da je sve izgubljeno. Turci su ipak uspješno odbijeni. Njihovom pomoću Zapolja je iste godine u [[Budimpešta|Budimu]] okrunjen za kralja, ali u vazalskom odnosu prema [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]. Građanski rat se tako otegao godinama. Turci su u ljeto [[1532]]. poduzeli novi pohod protiv Beča, ali je mala utvrda Kiseg, koju je energično branio hrvatski plemić [[Nikola Šubić ZrinskiJurišić]], pružila uspješan otpor, tako da su se Turci morali povući. Konačno, [[1538]]. sklopio je Ferdinand sa Zapoljom mir u Velikom Varadinu. Tim mirom priznao je Ferdinand Zapolju za vladara u onom dijelu Ugarske koji je držao, ali ga je nakon njegove smrti trebao naslijediti Ferdinand. Time je građanski rat završen.

[[5. siječnja]] [[1531]]. njemački [[izborni knezovi]] izabrali su Ferdinanda za rimskoga kralja. Otada je zamjenjivao svoga brata Karla u Njemačkoj kao namjesnik (Staathalter) jer je ovaj često bio odsutan. U Njemačkoj se u to doba odvijala [[reformacija]]. Iako vatreni katolik Ferdinand je brzo uvidio da je nemoguće uništiti [[protestantizam]] u Njemačkoj. Stoga je vodio politiku kompromisa u čemu se pokazao tolerantnijim od svoga brata. No, u Austriji je Ferdinand s uspjehom suzbijao protestantizam zbog čega je Austrija za razliku od Njemačke ostala većinski katolička zemlja.