Hrvatska književnost: razlika između inačica

==[[Barok]]==

{{glavni|Hrvatska barokna književnost}}

Hrvatska barokna književnost povezuje se uz pojavu [[protureformacija|protureformacije]] koja je zahvatila mnoge europske zemlje. Najistaknutiji književnici iz radoblja hrvatskoga baroka su [[Bartol Kašić]] koji je napisao prvu gramatiku hrvatskoga jezika; [[Jakov Mikalja]], napisao ''Blago jezika slovinskoga''; [[Pavao Ritter Vitezović]], napisao ''Leikon latino-illyricum'' (rječnik latinsko-hrvatski); [[Šime Budinić]] koji predlaže mješavinu narodnoga staroslavenskoga, [[češki|češkoga]] i [[poljski|poljskoga]] jezika. Pokušava uvesti u uporabu dijakritičke znakove za slova ''č'' i ''ž''.; [[Juraj Habdelić]], napisao djela ''Prvi oca našega Adama grieh'', ''Zrcalo Marijansko'' (crkvene propovijedi), ''Dictionar'' (kajkavski rječnik); [[Ivan Belostenec]], također napisao rječnik zvan ''Gazophylacium, seu latino-illyricorum onomatum aerarium'' (dvojezični hrvatsko-latinski rječnik); [[Petar Zrinski]], napisao ep ''Adrianskoga mora sirena''; [[Ana Katarina Zrinska|Ana Katarina Frankopan]] napisala pjesme ''Putni tovaruš''; [[Fran Krsto Frankopan]], napisao zbirku pjesma ''Gartlic za čas kratiti''. Tu su također i hrvatski pjesnici iz [[Dubrovačka Republika|Dubrovnika]] od kojih se najviše proslavio [[Ivan Gundulić]] autor epa ''Osman'', [[Ivan Bunić Vučić]], [[Junije Palmotić]] i ostali.