|
| fusnote =
}}
'''Florence Hartmann''' ([[17. veljače]] [[1963.]], [[Francuska]]), [[Francuzi|francuska]] [[Novinar|novinarka]] i [[književnica]]. Radila je 11 godina za francuski dnevnik ''[[Le Monde]]'', za to vrijeme je bila dopisnica iz bivše [[SFRJ|Jugoslavije]]. Godine [[1999.]] godine izdala je svoju prvu knjigu pod nazivom "''[[Milošević - dijagonala luđaka]]''" u izdanju ''[[Adamić]]a'' ([[Rijeka]]).
Od [[listopad]]a [[2000.]]-te do [[listopad]]a [[2006.]]-te bila je glasnogovornica i savjetnica za [[Balkan]] Glavneglavne tužiteljice [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju]] u [[Den Haag]]u, [[Carla Del Ponte|Carle Del Ponte]]. Njezina knjiga "''[[Mir i kazna]]''", rajnitajni ratovi politike i međunarodnog pravosuđa, izdana je u izdanju ''[[Profil]]a'' u [[studeni|studenom]] [[2007.]] godine.
Florence Hartmann je bila prva [[novinar]]ka koja je u [[listopad]]u [[1992.]] godine prva otkrila lokaciju masovne grobnice na [[Ovčara|Ovčari]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], gdje je ubijeno 263 zarobljenika odvedenih iz Vukovarske bolnice koje su 20. studenog ubile1991. [[Jugoslavenska narodna armija|srpske snage]] ubile 263 zarobljenika odvedena iz vukovarske bolnice. [[25. svibnja]] [[2006.]] svjedočila je pred [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Medunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju]] protiv jugoslavenskih oficira [[Veselin Šljivančanin|Veselina Šljivančanina]], [[Mile Mrkšić]]a i [[Miroslav Radić|Miroslava Radića]], povezanimpovezanih s masovnim ubijanjem u [[Vukovar]]u.
[[27. kolovoza]] [[2008.]] optužena je od strane [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|MeđunarodnogMeđunarodni kaznenogkazneni sudasud za bivšu Jugoslaviju]] daoptužio ju je otkrila[[27. povjerljive odlukekolovoza]] [[Haaški tribunal|Tribunala2008.]] azbog objavljivanja povjerljivih odluka tog suda, kojima se potvrđuje odobravanje zaštitnih mjera za ratne dokumente kojekoji ukazuju na direktnu involviranostumiješanost [[Srbija|Srbije]] u [[Genocid u Srebrenici|genocidugenocid u Srebrenici]].
{{wp+}}
{{stil}}
{{wikipedizirati}}
14.09.2009, posebnoPosebno imenovano sudsko vijeće Tribunala u Den Hagu osudilo je novinarku14. rujna 2009. Florence Hartmann zbog nepoštivanja suda zbogpočinjenog objavljivanjaobjavljivanjem povjerljivih informacija u svojoj knjizi. Novinarka je osuđena na novčanu kaznu od 7000 eura. U svojoj je knjizi i dva članka ("Vital genocide documents concealed", http://www.bosnia.org.uk/news/news_body.cfm?newsid=2341) otkrila sadržaj dvijedviju odlukeodluka žalbenogŽalbenog vijeća izu slučajapredmetu Milošević koje su izdanezavedene kao povjerljive (confidential) odluke, a kojima se potvrđuje odobravanje zaštitnih mjera za određene dokumente koje je sudu predala Srbija temeljem pravila 54 bis54bis. Pravilo 54 bis54bis propisuje proceduru za ocjenu zahtjeva za privilegijomprivilegiju odnosno zaštitomzaštitu osjetljivih informacija važnih za nacionalnu sigurnost.
Suđenje Florence Harmann je trajalo je 4 dana uz jedan dan za završne riječi. Nešto više od dva mjeseca nakon završnih riječi, vijeće je u odluci odbacilo argumente da su te informacije već ušle u javnu domenu prije objave knjige i članaka, ite toda odih je straneobjavio samogsam TribunalaTribunal i strankestranka koja je zatražila zaštitne mjere za dokumente (Srbija). Vijeće je zauzelo tvrdi stav da odluka ostaje povjerljiva sve dok sudsko vijeće eksplicitno ne odluči drugačijedrukčije.
Zanimljivost slučaja Hartmann leži u tome da se radi o prvoj osobi iz zapadne Europe bez korijena u bivšoj Jugoslaviji i prvom bivšem zaposleniku suda kojeg je sud optužio. AliTakođer se radi takodje o prvoj osobi kaznjavanakažnjenoj pred jednognekim međunarodnogmeđunarodnim sudasudom za objavljivanje povjerljive informacije koja je već ušla u javnu domenu, unatoč tome iakošto povjerljiva informacija ulaskom u javni prostor prestaje biti po prirodi povjerljiva, makar neka odluka tvrdila suprotno.
PozicijaFunkcija i posao kojikoju je nekadašnja novinarka Le Monde-aMondea (koja je prva javnosti otkrila masovnu grobnicu na Ovčari) obavljalaobnašala u uredu haškog tužitelja Tribunala nije joj bila dobra referenca pred sudom. Vijeće je namjeru i svjesnost čina argumentiralo upravo činjenicom da je optužena radila 6 godina kao glasnogovornica i stoga vrlo dobro znala što znači "povjerljivost" odluke. S obzirom na to, vijeće je komotno ustvrdilo da je sigurnoizvan vansvake razumne sumnje da je nepoštivanjepočinila sudadjelo počinilanepoštivanja suda znajući da krši sudski nalog, dakle s namjerom.
Okrećući se negativnim posljedicama njenognjezinog djela, vijeće je upozorilo da bi ponašanje ove vrste moglo ozbiljno odvratiti države da surađuju s Tribunalom glede dostavljanja dokaznog materijala, odnosnote da je povjerenje javnosti u efikasnost zaštitnih mjera vitalnavitalno za uspjeh rada suda., Interesodnosno za ispunjavanje mandatanjegovog postajeprimarnog vrhovnimandata, interesa institucijeto čijije bi primarni interes trebao biti ispunjavanjeprovođenje pravde.
Kritičari postupka protiv Hartmann pozivaju se upravo na interese pravde tvdeći da transkripti Vrhovnog saveta odbrane nikada nisu ni smjeli biti predmet odluke o povjerljivosti jer pokazuju da je Vrhovni savet odbrane sudjelovao u kontroli operacije zauzimanja Srebrenice pa je u interesu pravde i u interesu javnosti da ti transkripti budu javni. No sud dogmatski drzidrži stav da svaka povjerljiva odluka ostaje povjerljiva dok sudsko vijeće ne odluči drugačijedrukčije dok sustavno odbija da skine oznaku povjerljivosti na informacija bitnih za interese pravde. zahtjev vijećute da je samovoljno otpuštanjeobjavljivanje podataka u javnost zapravo ometanje ekskluzivneekskluzivnih prerogativeprerogativa vijeća.
Florence Hartmann je udana i majka je dvoje djece.
{{GLAVNIRASPORED:Hartmann, Florence}}
| 