Trombon: razlika između inačica

Uobičajen je trombon glazbalo u položini tenora, a za temeljni ton ima ''1B'', kojega izvodi kao najdublji ton. Iznad njega se niže još osam tonova alikvotnog niza ''(B, f, b, d1, f1, b1, c2, d2)''. Uz još šest pozicija, kojima se temeljni ton svaki puta spušta za polustepen, opseg je takva trombona ''1E - d2'' . Budući da trombon izvodi tonove počevši od temeljnog tona, prvi i drugi ton niza u bilo kojem položaju razlikuju se za oktavu. Tako iza tona ''1B'' slijede ''B'', iza ''1A'' slijedi ''A'', i tako dalje dok se ne stigne do sedme pozicije u kojoj iza temeljnog tona ''1E'' slijedi ton ''E''. Trombonu stoga nedostaje pet tonova iznad temeljnoga u prvoj poziciji, a to su ''1H, C, Cis, D i Dis ''. Sljedeći se ton, ton ''E'', izvodi kao drugi ton u sedmoj poziciji, kako je prethodno opisano, a dalje se opseg ispunjava kromatski.

 

 

U uporabi je i za oktavu dublji '''kontrabasovski trombon''' (trb. cb.).