Hačaturjan je bio zanesen [[Komunizam|komunizmom]]. Godine 1920., kada je Ordžonikidze potisnuo turske snage koje su okupirale Demokratsku Republiku [[Armenija|Armeniju]] proglašenu 1918. i otvorio put [[Zakavkaska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Zakavkaskoj SFSR]], Hačaturjan se pridružio propagandnom vlaku koji je išao kroz Armeniju i bio popunjen armenskim i gruzijskim umjetnicima. Hačaturjan je primljen u Komunističku partiju 1943. godine. Njegovi komunistički ideali, kao i armenski nacionalizam, vidljivi su u njegovim djelima, posebice u "GajanuGajani" (kojikoja se zbiva na zadružnoju farmi[[kolhoz|kolhozu]]) i njegovoj Drugoj simfoniji. Simfonijska pjesma, koja je kasnije proglašena Trećom simfonijom, navukla je bijes partije (vjerojatno je tome bio uzrok Hačaturjanovo armensko porijeklo koje se komunistima nije sviđalo, a ne njegova glazba). Ironično, jer ju je Hačaturjan napisao kao posvetu komunizmu. [[Andrej Ždanov]], drugi sekretar Centralnog komiteta Svesavezne komunističke partije, proglasio je 1948. god. Hačaturjana, [[Sergej Prokofjev|Prokofjeva]], [[Dmitrij Šostakovič|Šostakoviča]] i druge renomirane ruske glazbenike dekadentnim formalistima i nepoželjnima za narod. Sva tri osuđena glazbenika morala su se javno pokajati i ispričati. Dekret se posebno odnosio na Hačaturjana koji je kasnije rekao: "''Bili su to teški dani za mene ... tako sam nepravedno optužen. Moj pokajnički govor na komitetu bio je neiskren. Bio sam razoren i uništen tako da sam čak razmišljao i o tome da promijenim profesiju.''" Hačaturjan je kasnije napisao brojne skladbe komunizmu u čast te je mnogo puta i odlikovan za svoj rad i djelo.
Umro je u Moskvi, nešto prije svoje 75 godine. Pokopan je u [[Erevan|Erevanu]], glavnom gradu [[Armenija|Armenije]], zajedno s ostalim zaslužnim armenskim umjetnicima.
