Keglevići: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Flopy (razgovor | doprinosi)
m uklonjen obrisani predložak
Nema sažetka uređivanja
Redak 24:
|}
 
'''Keglevići''', hrvatska velikaška obitelj podrijetlom iz [[Dalmacija|Dalmacije]]. U izvorima iz [[15. stoljeće|15. stoljeća]] zabilježeni su s pridjevkom '''Porički''' (''de Porychan'', ''Porechan'', ''Porichan'')<ref>terra Hvala/Hua zvana Porouncha/Porychane blizu Sárkánya/Șercaia u [[Braşov (županija)|županiji Braşov]] u središnjoj [[Rumunjska|Rumunjskoj]], koju je [[Bela IV.]] godine 1247. poklonio grofu Bechendu sinu Nikole kao zahvalu za hrabrost pri obrani Zadra pred Tatarima. JeStvar stvarje povjesničarske interpretacije, kako je jedna srednjovjekovna izpravaisprava iz Dalmacije ''"zalutala"'' u Rumunjsku.</ref>, prema posjedu u predjelu (okrugu) Unašice ([[Kninska županija]]), a od kraja istog stoljeća s pridjevkom '''Bužimski''' (''de Bwsyn''), prema gradu [[Bužim]]u ([[Zagrebačka županija]]).
 
== Povijest ==
 
Začetnik obitelji je '''Kegalj''' iz roda '''PrkaljPrkalja''' (''Perkal''), sin Petra i unuk Budislava, koji se spominju [[1322]]. godine u jednom sporu oko zemljišta s rodom BilinjanBilinjanima. Prkalji ili Prklji se u nekim izvorima spominju kao jedno od staro[[Hrvati|hrvatskihstarohrvatskih]] plemena, koje je uz plemena [[Jamometići|Jamometiće]] i [[Bilinjan|Bilinjane]] živjelo na širem području [[Zadar|zadarskog]] zaleđa.
 
'''Rod Prklji:'''
Poslije pojma "de genere" navodilo se ime prapradjeda, to znači da je neki Percal bio prapradjed Budislava de genere Percal. Kada se vide stari srednjovjekovni rukopisi, odmah je jasno kako su neka imena i malo "krivo" transkribirana.
 
Maurus trgovac iz Amalfija, otac od Petra Pantaleona, je godine 1023. bioje osnivačosnovao bolnicebolnicu "Muristan" <ref>[http://blessed-gerard.org/stmarial.htm Muristan]</ref> u [[Jeruzalem|Jeruzalemu]] pokraj samostana Svetog Ivana Krstitelja. Bolnica zvana "Muristan" bila je osnovana u tako zvanom "Marijinom stanu" jednoj gostinskoj kući neposredno uz crkvu [[Sveta Marija|Svete Marije]]. Zvali su je tijekom povijesti "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvatske) i "kraljica Hrvata". U Amalfiju su u ono vrijeme spomenute i nekoliko obitelji iz Dubrovnika. Gaëta, Napulj i Amalfi bili su pod nominalnim vrhovništvom Bizanta.
 
Maurus trgovac iz Amalfija, otac od Petra Pantaleona, je godine 1023. bio osnivač bolnice "Muristan" <ref>[http://blessed-gerard.org/stmarial.htm Muristan]</ref> u [[Jeruzalem|Jeruzalemu]] pokraj samostana Svetog Ivana Krstitelja. Bolnica zvana "Muristan" bila osnovana u tako zvanom "Marijinom stanu" jednoj gostinskoj kući neposredno uz crkvu [[Sveta Marija|Svete Marije]]. Zvali su je tijekom povijesti "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvatske) i "kraljica Hrvata". U Amalfiju su u ono vrijeme spomenute i nekoliko obitelji iz Dubrovnika. Gaëta, Napulj i Amalfi bili su pod nominalnim vrhovništvom Bizanta.
 
Godine [[1077.]] je bizantski car [[Mihajlo VII. Duka]] Bitalianu sinu Petra Pantaleona zbog uspomene na njegovog oca Petra Pantaleona darovao neka zemljišta u južnoj Italiji, jer je Petar Pantaleone za vrijeme ustanka Nestora u Bugarskoj obranio svojim trgovačkim brodovima grad Caribano na Crnom moru blizu grada Balchika, tako da Nestor s pobunjenicima nije mogao krenuti prema Carigradu, jer je Petar Pantaleone glavne pobunjenike namjestio kao posadu na brodove. Isti taj Petar Pantaleone je dao u Carigradu napraviti brončana vrata samostana Monte Cassino. ("HOC OPUS FIERI JUSSIT PRO REDEMPTIONE ANIME SUE PANTAL(EO) FILIUS MAURI DE PANTA(LEONE) DE MAURO DE MAURONE COMITE") <ref>Biblioteca Provinciale di Foggia, Magyar Országos Levéltár, Monumenta edita ac illustrata 703.-1130. Archivio di Stato di Napoli</ref> (Starorimski amfiteatar u Trstu u Italiji, gdje se dandanas proizvodi vodka Keglevich, se zvao "Amphitheatrum Maurone".) <ref>Ferdinand I. Kaiser von Österreich; dessen Leben und Wirken bis zu seiner Thronentsagung, Seite 73, Nach authentischen Quellen und Mittheilungen von K. A. Schimmer, Druck und Verlag von Jos. Keck & Sohn, 1849.</ref>
Line 80 ⟶ 79:
Franjo postaje potpukovnik u Varaždinu i general u Koprivnici, gdje njegova kćerka Barbara udana Altenbacher daje izgraditi godine 1692. kapelicu.
 
Banski namjesnik Petar Keglević (u. 1724.) vratio je nakon protjerivanja [[Osmanlije|Turaka]] dio obiteljskih posjeda, a stekao je i [[grof|grofovski naslov]].<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str.236.</ref> Od [[18. stoljeće|18. stoljeća]] članovi obitelji su se povukli iz javnoga života, a posjedi im se postepenopostupno smanjuju i opterećuju dugovima.
 
 
Line 87 ⟶ 86:
Karl Keglević postaje iste godine [[1773.]] direktor gradskog kazališta ''Theater am Kärntnertor'' u Beču.<ref>Katalog der Portrait-Sammlung der k.u.k. General-Intendanz der k.k. Hoftheater : zugleich ein biographisches Hilfsbuch auf dem Gebiet von Theater und Musik, Burgtheater, Wien 1892, A. W. Künast</ref>
 
Keglević, neznane zna se danas više je li Franjo ili Karl, je financirao različite izdatke [[Marija Terezija Austrijska|Marije Terezije]], koje je kazališni fond njemu navodno trebao vratiti.<ref>Briefe an ihre Kinder und Freunde; Verfasser/in: Maria Theresa, Empress of Austria; Alfred Ritter von Arneth, Verlag: Braumüller, Wien 1881.</ref>
 
Babette rođena Keglević, nezna se danas više čija je kćerka, je li od Franje ili od Karla, je bila učenica [[Ludwig van Beethoven|Ludwiga van Beethovena]] u Beču.<ref>Ludwig van Beethoven's Leben, Alexander Wheelock Thayer, Hermann Deiters, Hugo Riemann, Verlag: Berlin, W. Weber, 1901-11.</ref> Babette se preselila sa njezinim roditeljima u [[Bratislava|Bratislavu]]. Valjda je bila kćerka od Franje, jer je Karl sa svojom obitelji ostao u ono vrijeme u Beču.
Line 97 ⟶ 96:
 
Krajem [[19. stoljeće|19.]] i početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] isticao se Oskar Keglević (u. [[1918.]]) koji je bio zastupnik u Hrvatskom saboru i član Narodne stranke. God. [[1883]]. prodao je gorička dobra, a [[1905]]. godine i ostala u Varaždinskoj županiji. Nije imao potomaka te je s njime izumrla [[Hrvatska|hrvatska]] grana obitelji.
Geza Mattachich-Keglevich, ljubavnik kčerke kralja Belgije Leopolda II., nije bio ni rođak od Oskara, niti nije bio adoptirani od Oskara, niti nije bio sin iz prvog braka njegove žene, koja bila u njezinom prvom braku udana Matačić, nego je odsjedijoodsjedio 4 godine zatvora od [[1898.]] do [[1902.]] zbog falsificiranja dokumenata. Osim toga nije ono gospodarstvo, gdje je jedan veliki francusko-belgijski koncern u Hrvatskoj imao tvornicu, pripadalo Oskaru, nego Franji Kegleviću, čija sestra se za jednog Taljana udala i nasljedila od Istvana Keglevicha proizvodnju vodke u Trstu, jer je njoj Istvan bio stric. Međutim bilo je i dva različita Istvana, kao što je prije toga bilo i dva različita Ivana. Stjepan sin tog Istvana je od Franje dobio novce, da bi odstupio od nasljedstva te proizvodnje vodke u korist Stjepanove sestrične Franjine sestre, jer se ona udala za Taljana. O tom Franji su još [[1896.]] pisali [[Subotica|Subotičke]] novine, kako je bio u [[Budimpešta|Budimpešti]] na proslavi Mađarskog milenijuma sa Srpskom zastavom. Tek poslje toga se doselio u Hrvatsku, kao što su se potomci Aleksandra Keglevića, koji je početkom 19.stoljeća bio rektor sveučilišta u Budimpešti i poslje toga vrhovni sudac u Mađarskoj nešto ranije također u 19.stoljeću doselili u Hrvatsku. Bilo više Franje Keglevića, koji su bili jednako stari. Bilo i više Istvana, koji su bili jednako stari. Jedan Istvan je bio političar, a drugi Istvan je bio poduzetnik, kao što je prije bio jedan Ivan političar, a drugi Ivan je bio poduzetnik.
 
== Ugarska grana obitelji ==