Etnologija Hrvata Bosne i Hercegovine: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 5:
== Život i običaji ==
{{glavni|Život i običaji Hrvata Bosne i Hercegovine}}
[[Datoteka:BH Croats, Harvest.jpg|mini|desno|220 px|Žetva na polju]]
[[Datoteka:BH Croats, pasture.jpg|mini|desno|160 px|Djeca igraju igre]]
[[Datoteka: BH Croats, Tattoo.jpg|mini|desno|100 px|Tetovaže]]
Zavisno od rodova stvarani su zaselci, koja su dobila imena prema topografskom obilježju ili prema rodu. Objekti ([[kuća|kuće]], pojate s torom ili ne i sl.) su uglavnom bili ukopani u zemlju najviše s tri strane i uokolo je bila sopa ili nanešena zemlja, a bili su pokriveni s krovom od zimice ili raži (''krovnjače''), a na sebi su imali ulazna vrata i prozorčiće (''pendžere''), kojih je bilo i unutra za držanje raznih stvari. Većina [[građevina]] bila je s dvije prostorije (jedna za sjedenje, a druga za spavanje), a ispod prostorije za spavanje većinom je bila ''izba'' ili ''šupa''. Kuće pokrivane s crijepom (ciglom) nazivane su [[cigla]]če.<ref>[http://www.hasic-online.at/tradicija/catma/index.html Hasić Online.at] Tradicija - Čatma</ref>
Line 17 ⟶ 19:
Djevojke i momci upoznavali su se najčešće čuvajući stoku ili kod [[crkva|crkve]] i po dernecima. Momak je dolazio po noći djevojci na sijelo ili ''ćosanje'' u pravilu utorkom, četvrtkom, subotom i nedjeljom. Nakon što se odluče za [[brak]], započinje uobičajeni način sklapanja braka prosidbom. Nakon pristanka cure, nastaje veselje do ujutro i dogovore se o datumu svatova, ruhu i broju svatova. Osobe koje su važne u svatovima su: kum, stari svat (starješina svatova), ''buljbaša'' (ide na čelu svatova i na kapi nosi pero od pijevca), [[Zastava Hrvatske Republike Herceg-Bosne|barjektar]] i čauš ili ''pušikobila'' koji ide na kraju svatovske povorke i časti pićem prolaznike. Na sam dan svatova, nakon što se [[svatovi]] okupe, krenulo bi se po mladu, koju kum nakon puno natezanja i izvođenja lažnih mlada otkupi i nakon toga svatovi se uz naknadu obilježavaju, te kratkog čašćenja krenuli bi u crkvu na vjenčanje.<ref>[http://www.hasic-online.at/tradicija/svadbeni-obicaji/index.html Hasić Online.at] Tradicija - Svadbeni običaji</ref>
Pomoć u slučaju bolesti tražena je od [[Franjevačka provincija Bosna Srebrena|fratara]] i od [[Tradicionalna medicina|narodnih liječnika]] uglavnom travara. Način liječenja prenosio se s koljena na koljeno. Liječenje se provodilo po određenim recepturama, koje su zavisile od vrste bolesti. Sredstva upotrebljavana u liječenju bila su biljnog i životinjskog podrijetla te ostala sredstva. Postojalo je vrijedno blago liječenja onim što se našlo na našim poljima i livadama, međama i živikama, vrtlacima i vrtlačićima, dakle ljekovitu travu i bilje uopće, od kojih su se spravljali blagotvorni [[čaj]]evi, sirupi, napitci, [[sok]]ovi... Trebalao je, dakako, dobro znati razlikovati bilje i ne ubrati nešto nekorisno ili otrovno, znati vrijeme branja i način sušenja te pravo pohranjivanje
U [[Hrvati Bosne i Hercegovine|našem narodu]] je ostao izraz “alaliti se” u smislu oprostiti. To je bio trenutak i podmirenja nekih neizravnanih računa s bližnjima. Bolesnik je tražio oprost, a ni najtvrđe srce ne bi bilo toliko kapriciozno i ne znam koja pogreška nije bila neoproštena. Valjalo je strogo voditi računa da se bolesniku dok je pri svijesti dovede [[svećenik]]. Obavila se sveta [[ispovijed]], bolesnik se pričestio i primio [[bolesničko pomazanje]] (ranije se zvalo posljednja pomast pa je sam izraz posljednja izazivao strah u ljudi). U selu bi se brzo saznalo za smrt, jer bi netko iz kuće zajaukao. Najčešće i najprirodnije je bilo da to učini kćer.<ref>[http://www.hasic-online.at/tradicija/obicaji-pri-smrti-i-ukopu/index.html Hasić Online.at] Tradicija - Običaji pri smrtu i ukopu pokojnika</ref>
Odavno su Hrvati u Bosni i Hercegovini izabrali zaštitnike svojih sela. Blagoslovi sela su imali zajednički karakter. Naime, pojedina sela su imala svatko svoga zaštitnika i taj dan se zvao blagoslov, a patron župe je bio neki drugi svetac ili [[Blažena Djevica Marija]]. Običaji vezani za vjerske datume su uz blagoslov groblja i polja u proljeće, kada se nakon mise održava dernek i odlazi se po kućama na zajedničko slavlje uz jelo i piće. Tu treba još spomenuti paljenje svitnjaka (lomača) za [[Sveti Ivan Krstitelj|Ivandan]] i [[Ilija prorok|Ilindan]], oko koji su se okupljali i pričali, a pepelu su pridavana ljekovita svojstva pa bi ujutro po njemu bosi gazili s uvjerenjem da narednu godinu neće dobiti naboje i bradavice.<ref>[http://www.hasic-online.at/tradicija/blagoslov-sela/index.html Hasić Online.at] Tradicija - Blagoslov sela</ref>
Otajstvo [[Božić]]a oblikovalo je vjerničko doživljavanje blagdana Božića hrvatskih katolika do te mjere da se opravdano govori o [[Božić#Hrvatska božićna tradicija|hrvatskom Božiću]]. Božić je stoljećima odgajao hrvatskog čovjeka, i to ne samo u kršćanskoj vjeri, nego i za temeljne ljudske vrednote. Hrvatski je vjernik od Božića učio i naučio da nije najveće zlo kad je dijete rođeno na slamici oštroj, ako može računati s ljubavlju roditelja. Isto vrijedi i za [[Uskrs#Hrvatska tradicija|najveći kršćanski blagdan, Uskrs]]. [[Tetoviranje hrvatskih katolika u Bosni i Hercegovini]] datira još iz vremena kada je [[Bosna i Hercegovina]] pala pod [[osmansko carstvo|osmanlijsku]] vlast. Kako su Turci otimali kršćansku djecu i slali ih u Tursku da budu janjičari i sluge (kao što su oteli i djecu bosanske kraljice [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarine]], koja je BiH u nasljeđe ostavila Svetoj Stolici u [[Rim]]u, sve dok joj se djeca ne vrate katoličkoj grudi i vjeri), [[Katoličanstvo u Hrvata Bosne i Hercegovine|katolici]] su tako željeli zaštitili svoju djecu i zauvijek ih obilježiti, kako bi znali kome pripadaju. Kasnije su Turci običavali iskoristiti pravo prve bračne noći, tj. spavali bi s tek vjenčanom djevojkom prije nego to učini njezin muž. Po predaji, katolici su tako [[tetoviranje|tetovirali]] svoje djevojke, kako bi bile odbojne muslimanima i kako bi u slučaju da ih odvedu, uvijek znale što su nekad bile.
| |||