Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
međuwiki poveznice |
wikipoveznice |
||
Redak 1:
[[Slika:Friedrich_Wilhelm_Joseph_von_Schelling.png|thumb|200px|right|Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling]]
'''Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling''' (
Standardne povijesti filozofije tvore ga kao središnju točku u razvoju njemačkog [[idealizam|idealizma]], smještajući ga između
Schellingova misao je često bila zanemarena, osobito u engleskom govornom području. To ne potječe od uzvišenja Hegela, čije zrela djela prikazuju Schellinga samo kao običnu fusnotu u razvoju idealizma, nego i iz njegove Naturphilosophie, koju su pozitivistički znanstvenici često ismijavali za svoje smiješno analogiziranje i nedostatak empirijske orijentacije. Posljednjih godina, Schellingovi učenjaci su snažno napadali te izvore zanemarivanja.
Line 10 ⟶ 9:
==Život==
Schelling je rođen u Leonbergu na području Wuttenberga. Polazio je samostansku školu u Bebenhausenu, blizu Tubingena, gdje je njegov otac bio kapelan i profesor orijentalistike. Tri godine prije, ušao je u Tubingen Stift (internat protestantske crkve u Tubingenu), gdje se sprijateljio s Hegelom i Horderlinom. [[1792]]. diplomirao je na filozofskom fakultetu, i 1973. doprinio ''Memorabilien'' Heinricha Eberharda Gottlob Paulusa; 1795. dovršio je tezu za svoju diplomu iz teologije De Marcione Paullinarum epistolarum emendatore. Istovremeno, počeo je izučavati Fichtea i Kanta, koji su imali visoki utjecaj na njega. 1794. Schelling je izdao prikaz Fichteove misli naziva ''Über die Möglichkeit einer Form der Philosophie überhaupt''. To djelo je bilo prihvaćeno i priznato od Fichtea osobno i odmah stvorilo reputaciju Schellinga među filozofima. Njegovo razrađenije djelo ''Vom Ich als Prinzip der Philosophie, oder über das Unbedingte im menschlichen Wissen'' objavljeno 1798., iako još unutar granica Fichteova idealizma, prikazalo je tendenciju da daje Fichteovskoj metodi objektivnu primjenu, i da udruži [[Spinoza|Spinozine]] poglede s njom.
Nakon dvije godine podučavanje dvoje mladih jedne aristokratske obitelji, i samo 23 godine star, Schelling je bio pozvan za izvanrednog profesora u Jeni 1798. Već je pridodao članke i recenzije Fichteovu dnevniku, i posvetio se proučavanju fizikalnih i medicinskih znanosti. Od 1796. datiraju Briefe über Dogmatismus und Kritizismus, kritika
Schellingovo vrijeme u Jeni (1798. – 1803.) stavilo ga je u središte intelektualnog komešanja romantizma. Schelling je bio prisan s
Schelling je postao priznati vođa romantičarske škole, koji je počeo odbijati Fichteovu misao kao hladnu i apstraktnu. U Schellingu, pozdravljali su ličnost pravog romantičara. Schelling je bio osobito blizak s Augustom Wilhelmom von Schlegelom i njegovom ženom Karolinom. Vjenčanje između Schellinga i Karolinine kćeri, Auguste Böhmer, je bilo planirano. Auguste je umrla od dizenterije 1800. za što su mnogi krivili Schellinga, koji je nadgledao tretman. Augustina smrt je zbližila Schellinga i Karolinu još više. Schlegel se preselio u [[Berlin]], i razvod je bio dogovoren (s Goetheovom pomoći). 2. lipnja, 1803. Schelling i Karolina su se vjenčali, i Schellingovo vrijeme u Jeni je došlo kraju.
Od rujna 1803. do travnja 1806. Schelling je bio profesor na sveučilištu u Wurzburgu. Ta perioda je bila označena osjetnom promjenom njegovih pogleda i konačnim raskidom s Fichteom i Hegelom. U Wurzburgu, Schelling je imao mnogo neprijatelja među kolegama i vlasti. Preselio se u
Tijekom dugog prebivanja u
[[Kategorija:Njemački filozofi|Schelling, Friedrich]]
|