Travanjski rat: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Redak 26:
|bilješke=
}}
'''Travanjski rat''' (ili '''Direktiva br. 25'''; '''Aprilski rat''' - naziv češći u literaturi) u [[historiografija|historiografiji]] je naziv za [[rat]] vođen između [[6. travnja|6.]] i [[17. travnja]] [[1941]]. između [[Sile Osovine|osovinskih sila]] ([[Njemačka]], [[Italija]], [[Mađarska]] i [[Bugarska]]) i [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je [[Adolf Hitler]] [[27. ožujka]], nakon [[državni udar u Beogradu|državnog udara u Beogradu]].
 
==Kratak opis ratnih zbivanja==
Redak 32:
Vojska Kraljevine Jugoslavije bila pod zapovjedništvom pretežno srpskog časničkog kadra. Glavni stožer nastojao ponoviti taktiku iz [[1. svjetski rat|1. svjetskog rata ]] kada je stvoren tzv. solunski front gdje je srbijanska vojska dobivala obilatu vojnu i logističku pomoć [[Antanta|Antante]]. Zapadni dijelovi [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] trebali su biti žrtvovani. U travanjskom ratu takva taktika doživjela je potpuni neuspjeh.
 
Prvoga dana rata ([[6. travnja]]) zrakoplovi [[Luftwaffe]] žestoko su [[Bombardiranje Beograda u Drugom svjetskom ratu|bombardirali Beograd]], pri čemu je život izgubilo od 2000 do 4000 civila. Otpor [[Kraljevskog jugoslavenskog zrakoplovstva]] bio je prilično neučinkovit iako je u njegovu sastavu bilo i naprednih lovačkih zrakoplova poput britanskog [[Hawker Hurricane|Hurricanea]] ili njemačkog [[Messerschmitt Bf 109|Messerschmitta Bf 109]]. Jugoslavenski piloti su bili toliko loše koordinirani da su počeli obarati jedni druge misleći da napadaju neprijateljske zrakoplove. Nekoliko jugoslavenskih bombardera izvršilo je napade na ciljeve u [[Austrija|Austriji]] i [[Mađarska|Mađarskoj]] te na [[Zadar]] i [[Albanija|Albaniju]] (koji su bili pod vlašću Talijana), ali takve sporadične akcije nisu značajnije utjecale na tijek ratnih zbivanja.
[[Wehrmacht]] je s lakoćom osvojio prostor [[Makedonija|Makedonije]] brzim tenkovskim prodorom i time spriječio stvaranje nekog novog solunskog fronta. Njemački prodor zatim se usmjerio na sjever [[Grčka|Grčke]] gdje su udružene njemačke, bugarske i talijanske snage krenule u konačno osvajanje te države. Prodor jugoslavenske vojske u Albaniju (koja se nalazila pod okupacijom fašističke Italije) nije omogućio izbijanje na Jadran, te je također bio neuspješan iako je zauzet dio sjeverne Albanije. U invaziji na Kraljevinu Jugoslaviju sudjelovale su oružane snage [[Italija|Italije]] i [[Mađarska|Mađarske]]. [[Rumunjska]] i [[Bugarska]] nisu izravno sudjelovale u napadu, ali su pružale logističku potporu ustupanjem baza i dopuštanjem razmještanja njemačkih postrojbi na svom teritoriju.
[[Ratna mornarica Kraljevine Jugoslavije]] također nije niti pokušavala pružiti otpor Talijanima iako je imala na raspolaganju hidroavione, razarače, podmornice i niz manjih plovnih jedinica. Kad je pala jugoslavenska pomorska baza u [[Boka kotorska|Boki kotorskoj]] jedini čin otpora bilo je samouništenje u [[razarač Zagreb|razarača Zagreba]] pri čemu je život izgubilo nekoliko pomorskih časnika. Nekoliko manjih plovnih jedinica (npr. podmornica Nebojša, torpedni čamci) uspjeli su pobjeći prije zarobljavanja te su se pridružili britanskim snagama.