Inačica od 15. travnja 2011. u 11:11 uredi Jure Grm (razgovor \| doprinosi) Ophoditelji 26.740 edits m →‎Talijanski iredentizam danas ← Starija izmjena		Inačica od 9. kolovoza 2011. u 10:49 uredi ukloni ovu izmjenu Mecky (razgovor \| doprinosi) 318 edits →‎19.stoljeće Novija izmjena →
Redak 23: Kao što se može vidjeti iz karte, na preko 90% teritorija koji svojataju talijanski iredentisti, etnički Talijani su manjina. Najveći dio tog teritorija pripada danas [[Hrvatska\|Republici Hrvatskoj]] i čini preko 35% njenog teritorija. Zbog takvih razloga , a i činjenice da je [[Italija]] kao [[G7]]-članica gospodarski razvijenija [[Hrvatska\|Republika Hrvatska]] je ujedno i najosjetljivija na pojave iredentizma na talijanskoj političkoj sceni. Za talijansku stranu najveći problem i dalje predstavlja Dalmacija - danas nastanjena sa preko 95% etničkih Hrvata te vrlo malim i nikakvim brojem Talijana. S ciljem opravdavanja svojatanja Dalmacije često se pribjegava(lo) neumjerenom preuveličavanju broja "Talijana" u Dalmaciji i širio [[mit o talijanstvu Dalmacije]]. == 19. stoljeće == [[Datoteka:Italy unification 1815 1870.jpg\|desno\|300px\|Ujedinjenje Italije u 19.stoljeću:prikaz sastavnih država]] Svoj zamah iredentizam je dobio nakon ujedinjenja. U susjednim državama čije je tertorije svojatala talijanska vlast je nerijetko slala propagatore za ''talijansku stvar''. Cilj je bio stvaranje autonomnih pokrajina koje bi se postupno odvojile te pripajale Italiji. Među prvim iredentistima ističe se [[Giuseppe Garibaldi]], koji je 1859, kao izaslanik za [[Nica\|Nicu]] u parlamentu [[Pijemont\|Pijemonta]] u [[Torinu]], napao Cavoura zbog ustupanja Nice[[Napoleon III\| Napoleonu III]] (kako bi dobio francusku pomoć te potporu za ujedinjenje Italije). Iredentizam je dobivao na važnosti u nadolazećim godinama. [[21. srpnja]] 1878, u Rimu je održano bučno okupljanje predvođeno Menottijem Garibaldijem (sinom Giussepea Garibaldija) kao predsjedavajućim na forumu. Na tom ~~okupljanju~~ se okupljanju zahtijevalo osnivanje dobrovoljačkih postrojbi za osvajanje Tirola. Benedetto Cairoli , premijer Italije, tolerirao je takva agitiranja. ~~Bilo~~Bio je to , pak, uglavnom plitak zahtjev budući da većina Talijana nije htjela podupirati tako opasnu politiku upuštajući se u rat sas Austrijom , a još manje u rat sas ~~Francuskm~~Francuskom zbog Nice i [[Korzika\|Korzike]] ili Britanijom zbog [[Malta\|Malte]]. Jedna od posljedica iredentističkih zamisli van Italije je bio i neuspješni ~~atenta~~atentat na Franju Josipa u [[Trst\|Trstu]] ,1882. godine~~. 1882.~~, koji je bio otkriven. Atentator [[Guglielmo Oberdan]] (Tršćanin te stoga i autrijski državljanin ) bio je pogubljen. Kad je iredenitstički pokret postao problematičan za Italiju zbog aktivnosti republikanaca i socijalista , bio je stavljen pod policijski nadzor od strane Agostina Depretisa. Netom poslije ujedinjenja talijanska vlada ,~~potkanuta~~ potaknuta činjenicom da određeni broj Talijana živi van granica kraljevine , počela je osnivati kolonije u Africi ([[Somalija]] , [[Eritreja]]). [[Habsburška monarhija]] je Italiji bila trajna smetnja njenim ekspanzionističkim težnjama prema istočnom Jadranu, podupirući ~~slevenske~~slavenske zajednice na svom teritoriju. Podupirali su pro-hrvatske te pro-slovenske stranke, čuvajući i promovirajući njihove jezike kao službene. No, austrijske vlasti nikad nisu dozvoljavale ujedinjenje Dalmacije i Istre sas Banskom Hrvatskom, kao ni ujedinjenje bilo kakve ~~Slovenske~~slovenske države unutar AAustro-Uugarske monarhije.~~Sveudilj~~ Sveudilj, talijansko nezadovoljstvo je raslo. Dio Talijana se iselio iz Istre i Dalmacije u Italiju. == 1900.-1945. ==

Talijanski iredentizam: razlika između inačica