Ljudevit Rossi: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Ljudevit Rossi''' ([[Senj]], [[14. kolovoza]] [[1850]]. - [[Karlovac]], [[4. srpnja]] [[1932]].) - [[Hrvatska|hrvatski]] [[botaničar]] i [[planinar]], [[Hrvatsko domobranstvo|domobranski
Rodio se je u Senju od oca Blaža i majke Hrvatice Senjanke.<ref name="Hrvatskiplaninar">[http://www.plsavez.hr/hp-arhiva/193001.pdf Hrvatski planinar] dr [[Ivo Horvat]]: Ljudevit Rossi - O osamdesetoj godišnjici rođenja, siječanj 1930., broj 1. </ref> Djed mu je ugledni [[Talijani|talijanski]] trgovac iz [[Venecija|Venecije]], koji se oženio sa Senjankom. U djetinjstvu je živio u [[Bakar (grad)|Bakru]], [[Rijeka|Rijeci]], u selu Maljevac na [[Kordun]]u i u Karlovcu. Završio je pučku [[škola|školu]] kod otaca [[franjevci|franjevaca]] <ref name="Hrvatskiplaninar"/> i nižu [[gimnazija|gimnaziju]] u Karlovcu. Upisao je klasičnu gimnaziju u [[Zagreb]]u, ali je isključen zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv bana [[Levin Rauch|Levina Raucha]]. Odlazi u Senj završiti gimnaziju, ali zbog slabog materijalnog stanja ne može nastaviti školovanje pa se upisuje na brzojavni tečaj u Zagrebu i zapošljava u Rijeci. U slobodno vrijeme proučava cvjetanu (floru).
Zbog poziva za odsluženje vojnoga roka, vratio se je u domovinu. 1876. i 1877. polazi je prestižnu časničku školu „[[Ludoviceum]]” u [[Budimpešta|Budimpešti]] i završio ju je [[1877.]] godine, a kao mlada časnika ga ratne dužnost zahvaćaju već 1878. godine, kad je sudjelovao u austrougarskoj operaciji [[austrougarska okupacija BiH 1878.|okupiranja BiH]].<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Nakon toga se zapošljava u [[zoologija|zoološkom]] odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu. Radi s poznatim zoologom [[Spiridon Brusina|Spiridonom Brusinom]] i skuplja [[malakologija|malakološku]] građu po [[Srijem]]u i [[BiH]]. Bio je u vojnoj službi kod hrvatskog domobranstva od 1. srpnja [[1879]]. do odlaska u mirovinu [[1911.]] godine. U tom je razdoblju nosio činove poručnika, natporučnika i satnika.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], ponovno se aktivirao, kao zapovjednik domobranskog [[oporav|oporavnog]] momčadskog odjela<ref name="Hrvatskiplaninar"/>, a konačno je umirovljen [[1915]]. kao major.
Proučavao je cvjetanu (floru) Hrvatske, posebice južne Hrvatske i okolice Karlovca, još od svoje 21. godine pa do smrti. Objavio je više [[znanost|znanstvenih]] radova u domaćim i stranim časopisima poput „Vienca”, ”[[Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva|Glasnika Hrvatskog prirodoslovnog društva]]„, ”[[Hrvatski planinar|Hrvatskog planinara]]„, „Mađarskog botaničkog lista” i dr.. Pripada kvartetu istraživača hrvatske flore: [[Josip Schlosser]] - [[Ljudevit Vukotinović]] - [[Dragutin Hirc]] - '''Ljudevit Rossi''', koji nisu bili botaničari po profesiji, ali su dali veliki doprinos istraživanju hrvatske flore. Rossijev „Herbarium Croaticum Rossianum” sa čak 3000 listova čuva se u Botaničkom zavodu [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]]. Najpoznatije mu je djelo „Građa za floru južne Hrvatske”, („Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije”, [[1924]]. g. - izdanje JAZU). [[Vale Vouk]] naziva to djelo glavnim pomagalom za daljnje izučavanje flore i vegetacije Hrvatske. Rossi je istraživao i [[mekušci|mekušce]]. Svoju veliku zbirku mekušaca od 18000 komada darovao je [[Zoološki muzej u Zagrebu|Zoološkom muzeju]] u [[Zagreb]]u. Napisao je i [[rat]]ne bilješke u 13 brojeva časopisa „Vienac”, [[1879]]. te djela „Ubojito oružje” i „Biljke u hrvatskoj narodnoj poeziji”.▼
▲Proučavao je cvjetanu (floru) Hrvatske, posebice južne Hrvatske i okolice Karlovca, još od svoje 21. godine pa do smrti. Objavio je više [[znanost|znanstvenih]] radova u domaćim i stranim časopisima poput „Vienca”, ”[[Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva|Glasnika Hrvatskog prirodoslovnog društva]]„, ”[[Hrvatski planinar|Hrvatskog planinara]]„,
Bio je strastveni planinar i sa svojim prijateljima Dragutinom Hircom i Vjekoslavom Novotnijem, propješačio je skoro čitavu [[Hrvatska|Hrvatsku]]. Napisao je veliko djelo „[[Velebit]]om uzduž i poprijeko”, od kojeg je najveći dio neobjavljen, a manji je objavljen u „Hrvatskom planinaru”. Hrvatsko planinarsko društvo nazvalo je planinarsku kuću na [[Rožanski kukovi|Rožanskim kukovima]] u sjevernom Velebitu - Rossijeva koliba. U blizini se nalaze Rossijev, Hircov i Novotnijev kuk kao trajna uspomena na tri zaslužna hrvatska planinara. Nekoliko [[biljka|biljnih]] [[vrsta]] je nazvana po njemu.
Povoljno za njegov rad bilo je to što je bio članom vojničkih komisija za [[stavnja|stavnje]] pa je tako zalazio u mnoge krajeve.<ref name="Hrvatskiplaninar"/>
Bio je dopisni član [[JAZU]]-a. Sudjelovao je u kulturnom životu [[Karlovac|Karlovca]], a bio je i predsjednik Hrvatskog [[filatelija|filatelističkog]] društva Karlovac. Umro je [[1932]]. u Karlovcu. Ispraćen je sa svim vojnim počastima kao domobranski major te uz govore članova JAZU-a i Hrvatskog planinarskog društva.
Nekoliko biljaka nosi ime po njemu: Polygala rossiana, Centaurea rossiana, Leontodon rossianus te nekoliko fosilnih životinjskih vrsta: Hidrobius rossi i Dreysennia rossi.
== Referencije ==
*[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=47037 Istarska enciklopedija] [[Ivan Šugar]]: Ljudevit Rossi, hrvatski botaničar, pristupljeno 27. kolovoza 2011.
*[http://www.archive.org/stream/floristickaistra00ross/floristickaistra00ross_djvu.txt Archive.org] Ljudevit Rossi: Floristička istraživanja po jugoistočnoj Hrvatskoj , Poseban otisak iz Glasnika Hrvatskoga prirodoslovnoga društva godišta XXVII. 1915., Zagreb, 1915.
*[http://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_R/Rossi_Ljudevit_1850_1932.xml Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950 ] Rossi, Ljudevit (1850-1932), Botaniker PUBLIKATION: ÖBL 1815-1950, Bd. 9 (Lfg. 43, 1986), S. 266f.
{{izvori}}
[[Kategorija:Hrvatski biolozi|Rossi, Ljudevit]]
| |||