Katoličanstvo: razlika između inačica

U katolicizmu je načelno prihvaćen nauk o dvije vlasti, [[duh]]ovnoj (Crkva) i vremenitoj ([[država]]). No u povijesti je dolazilo do napetosti između papa i vladara, Crkve i države. Čas se vladari miješaju u crkvene poslove (borba za investituru, pornokracija, avignonsko sužanjstvo) ili pokazuju cezaropapističke tendencije (galikanizam, jozefinizam), čas pape nastoje biti vrhovni vođe zapadnoga srednjovj. kršćanskog svijeta ([[Grgur VII.]], [[Inocent III.]], [[Bonifacije VIII.]]), pokazujući teokratske tendencije. U srednjem vijeku katolicizam je službena religija zapadnoga kršćanskog svijeta, a nakon reformacije državna konfesija u katoličkim državama. Nakon [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] ([[1789.]]) katolicizam se susreće s laičkim društvom i građanskom liberalnom državom te s problemom svjetonazornog pluralizma i slobode savjesti, a u XX. st. se susreo s totalitarnim državama, koje ga bilo toleriraju i podređuju ([[fašizam]]), bilo osuđuju na postupno odumiranje ([[komunizam]]). Na [[Drugi vatikanski koncil|Drugome vatikanskom koncilu]] ([[1962.]]-[[1965.|'65.]]) Katolička je crkva temeljito redefinirala odnos Crkve i države, prihvatila svjetonazorni pluralizam i slobodu savjesti. Prema koncilskom shvaćanju Crkva je odvojena od države, ali ne smije biti isključena iz društva.