Prvi je hrvatski suvremeni putopis ''Pogled u Bosnu'' [[Matija Mažuranić|Matije Mažuranića]] iz [[1842]]. godine, sliejdislijedi ga putopis [[Stanko Vraz|Stanka Vraza]] ''Put u gornje strane'' iz [[1843]]., te putopis [[Antun Nemčić|Antuna Nemčića]] pod nazivom ''Putositnice'' iz godine 1844. U XIX. stoljeću putopise će pisati i [[Adolf Veber Tkalčević|Adolf Veber Tkalčević]] (''Put na Plitvice'', ''Listovi o Italiji'', ''Put u Carigrad''), koji neće biti od značajneznačajnije književnoumjetničke vrijednosti jer Tkalčevićautor piše novinarskim stilom bez da unosi osjećaje, subjektive doživljaje s putovanja i vlastita razmišljanja.
Najznačajnijim se putopiscima u [[hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]] smatraju se: [[Matija Mažuranić|Matija Mažuranić]], [[Antun Nemčić|Antun Nemčić]], [[Antun Gustav Matoš]], [[Matko Peić]] i drugi.
Danas se putopisima osobito sustavno bavi [[Dean Duda]], s naglaskom na putopisima romantizma (djelo ''Priča i putovanje'').
