Inačica od 26. rujna 2011. u 18:36 uredi 31.185.112.169 (razgovor) Uklonjen cjelokupni sadržaj stranice ← Starija izmjena		Inačica od 26. rujna 2011. u 18:40 uredi ukloni ovu izmjenu 161.53.27.4 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: '''Berlinski kongres''' je bio skup predstavnika tadašnjih velikih sila [[Njemačka\|Njemačke]], [[Austro-Ugarska\|Austro-Ugarske]], [[Francuska\|Francuske]], [[Velika Britanija\|Velike Britanije]], [[Italija\|Italije]], [[Rusija\|Rusije]] i [[Turska\|Turske]], koji je pod predsjedanjem [[Otto von Bismarck\|Otta von Bismarcka]] održan od [[13. lipnja]] do [[13. srpnja]] [[1878]]. godine u [[Berlin]]u. == Ruski stavovi == [[Datoteka:Berliner_kongress.jpg\|mini\|400px\|desno\|Anton von Werner, „Berlinski kongres“.]] Kongresu je prethodio San-Stefanski mir (potpisan [[3. ožujka]] [[1878]]. godine), kojim je završen [[Rusko-turski rat 1877.-1878.]]). Prema tim pregovorima, što ih je pretežno diktirala Rusije, Turska je imala izgubiti veliki dio svoga dotadašnjeg teritorija na [[Balkan]]u, a trebala je biti stvorena [[velika Bugarska]] (kao ruski satelit) koja bi uključila najveći dio današnje [[Makedonija\|Makedonije]], te dijelove Srbije do [[Niš]]a, [[Albanija\|Albanije]] i grčku Makedoniju osim Halkidike i [[Solun]]a. [[Bosna i Hercegovina]], premda pod turskim suverenitetom, dobila bi značajnu autonomiju, dok su dobici za Srbiju bili neznatni, jer je Rusija osjećala kako se Srbija sve više približava Austro-Ugarskoj. == Pozicija ostalih sila == Protiv naglog porasta utjecaja Rusije u tom području najviše su se borile upravo Austro-Ugarska i Velika Britanija. Njemačka i Austro-Ugarska bile su zabrinute naglim porastom [[panslavizam\|panslavizma]] pod utjecajem snažne Rusije, što je moglo ugroziti položaj [[Habsburgovci\|Habsburgovaca]]. Velika Britanija i Francuska s nelagodom su gledale prema širenju ruskog utjecaja na jug, gdje su ove dvije zemlje imale svoje interese: Francuska u [[Egipat\|Egiptu]], a Britanija u [[Palestina\|Palestini]]. Stoga su Velika Britanija i Austro-Ugarska zajednički zatražile održavanje ovog kongresa. == Tijek pregovora == Prisiljena međunarodnim pritiskom, Rusija je morala popustiti, a i San-Stefanski mirovni ugovor je poništen, dok su pregovori o teritorijalnom uređenju Balkana krenuli iznova. Kako Njemačka praktično nije morala štititi vlastite interese na Balkanu, pri tim je pregovorima Bismarck mogao nastupiti kao "relativno neutralan" (poznata je uostalom Bismarkova izjava da Balkan "nije vrijedan ni malog prsta ili kostiju jednog pomeranskog panzir-grenadira"). U pregovorima su sudjelovali samo pregovarači velikih sila, dok su predstavnici malih zemalja pokušavali utjecati na ishod posrednim putem, te su sudjelovali isključivo na onim zasjedanjima koja su ih se izravno ticala. == Ishod pregovora == [[Datoteka:SouthEast_Europe_1878.jpg\|mini\|350px\|desno\|Karta jugoistočne Europe nakon Berlinskog kongresa, [[1878]].]] Ishod pregovora je bio ''Berlinski mir'', potpisan [[13. srpnja]] [[1878]]. godine. Njime je temeljito izmijenjeno ili poništeno 18 od 29 točaka San-Stefanskog sporazuma. Time su bile priznate [[Kneževina Rumunjska\|Rumunjska]], [[Kneževina Srbija\|Srbija]] i [[Kneževina Crna Gora\|Crna Gora]] kao suverene države, a [[Bugarska]] je podijeljena južni dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, postao je autonomna pokrajina Istočna Rumelija, dok je na sjevernom dijelu osnovana [[Kneževina Bugarska]]. Niz drugih turskih provincija odvojeno je od Turske i dano na upravljanje drugim državama, poput Cipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj ([[1908]]. Austro-Ugarska će aneksirati Bosnu i Hercegovinu). Srbija je znatno proširena i dobila je četiri okruga na račun Turske: niški, pirotski, toplički i vranjski, Rumunjska je dobila Dobrudžu, a Crna Gora [[Nikšić]], [[Podgorica\|Podgoricu]] i [[Bar (grad)\|Bar]]. Turska je morala jamčiti građanska prava svojim nemuslimanskim građanima, ostvarujući tako odredbe Organskog zakona iz [[1868]]. Zemlje koje su ovim pregovorima dobile neovisnost trebale su preuzeti i dio turskog državnog duga, no to se nije dogodilo, jer nije nikad postignut dogovor o tome kako podijeliti taj iznos. == Posljedice == O rezultatima Berlinskog kongresa predsjednik američkog udruženja povjesničara Carlton J.H. Hayes je izjavio: "Prije 1878 imalo smo Istočno pitanje o jednom bolesniku (Turska), a nakon 1878 imamo nekoliko manijaka pošto je Berlinski kongres odveo Balkance u ludilo" Italija je bila nezadovoljna ishodom Kongresa, a ostala su i mnoga nerješena pitanja između Turske i Grčke, sve dok Turska nije [[17. travnja]] [[1897]]. navijestila rat Grčkoj. Nakon mjesec dana neprijateljstva su prekinuta nastojanjem Rusije. Moć Turske u Europi i Aziji ovim je mirovnim sporazumom drastično smanjena. Utjecaj Rusije također je smanjen u korist Austro-Ugarske, što je povećalo napetosti između dva carstva. Usto, ovo je novo uređenje Balkana dovelo do novih napetosti na tom području, koje će uroditi [[Balkanski ratovi\|Balkanskim ratovima]], a potom će djelomično dovesti i do [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]], te [[Armenski genocid\|armenskog genocida]] u Turskoj. == Sudionici kongresa == Velika Britanija * [[Benjamin Disraeli, grof od Beaconsfielda\|Benjamin Disraeli]], britanski premijer * lord [[Robert Gascoyne-Cecil, 3.markiz od Salisburyja\|Salisbury]] * lord [[Odo Russell, 1.barun Ampthill\|Odo Russell]] Rusija * carević [[Alexander Gorčakov]] * grof [[Peter Šuvalov]] * barun d'Oubril Njemačka * kancelar [[Otto von Bismarck]] * [[princ Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfürst]] * [[Bernhard Ernst von Bülow]] Austro-Ugarska * grof [[Gyula Andrássy]] * grof [[Alajos Károlyi]] * barun Haymerle Francuska * [[William Henry Waddington]] * grof [[de Saint-Vallier ]] * Desprey Italija * grof [[Lodovico Corti]] * grof De Launay Turska * [[Alexander paša Karatheodori]] * [[Sadoullah beg ]] * [[Mehmet Ali paša]] === Manje zemlje koje su povremeno sudjelovale u radu kongresa === Grčka * [[Theodoros Deligiannis]] Srbija * [[Jovan Ristić]] Rumunjska i Crna Gora također su imale svoje predstavnike. [[Kategorija:Renesansa i novi vijek]] [[Kategorija:Povijest Rusije]] [[Kategorija:Povijest Rumunjske]] [[Kategorija:Osmansko Carstvo]] [[Kategorija:Povijest Grčke]] [[Kategorija:Povijest Bugarske]] [[Kategorija:Povijest Makedonije]] [[Kategorija:Kneževina Srbija]] [[Kategorija:Crna Gora pod vlašću Petrovića (1696.-1918.)]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom]] <!-- interwiki --> [[ar:مؤتمر برلين]] [[az:Berlin konqresi]] [[be-x-old:Бэрлінскі кангрэс]] [[bg:Берлински конгрес]] [[bs:Berlinski kongres]] [[ca:Congrés de Berlín]] [[cs:Berlínský kongres]] [[da:Berlinerkongressen]] [[de:Berliner Kongress]] [[en:Congress of Berlin]] [[eo:Kongreso de Berlino]] [[es:Congreso de Berlín de 1878]] [[fi:Berliinin kongressi]] [[fr:Congrès de Berlin]] [[gl:Congreso de Berlín de 1878]] [[he:קונגרס ברלין]] [[hu:Berlini kongresszus]] [[hy:Բեռլինի կոնգրես]] [[it:Congresso di Berlino]] [[ja:ベルリン会議 (1878年)]] [[ka:ბერლინის კონგრესი]] [[kk:Берлин конгресі]] [[mk:Берлински конгрес]] [[nl:Congres van Berlijn]] [[no:Berlin-kongressen]] [[pl:Kongres berliński]] [[pt:Congresso de Berlim (1878)]] [[ro:Congresul de la Berlin]] [[ru:Берлинский конгресс]] [[sh:Berlinski kongres]] [[sk:Berlínsky kongres]] [[sl:Berlinski kongres]] [[sq:Kongresi i Berlinit]] [[sr:Берлински конгрес]] [[sv:Berlinkongressen]] [[uk:Берлінський конгрес]] [[zh:1878年柏林會議]]

Berlinski kongres: razlika između inačica