Hrvatski božićni običaji: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Bozicni obicaji u Hrvatskoj EMZ 300109.jpg|mini|Božićni običaj prikazan u [[Etnografski muzej u Zagrebu|Etnografskom muzeju u Zagrebu]]]]
'''Hrvatski božićni običaji''' dio su [[Hrvatska|hrvatske]] tradicije. Uz slavlje [[Božić]]a razvili su se brojni običaji poput kićenja [[božićno drvce|božićnog drvca]] na [[Badnjak]], odlaska na misu polnoćku, pjevanja [[Božićne skladbe|božićnih pjesama]] i darivanja. Prije Božića, vrijeme je priprave, koje traje oko mjesec dana od početka [[došašće|došašća]]. Predvladavaju osjećaji iščekivanja, [[nada|nade]] i čežnje. Posebno se obilježavaju dani [[Sveta Barbara|sv. Barbare]], [[Sveti Nikola|sv. Nikole]], [[Sveta Lucija|sv. Lucije]] i [[Sveti Toma Apostol|sv. Tome]]. Božićna [[pšenica]] sije se na sv. Barbaru ili sv. Luciju. [[Djeca]] se posebno raduju sv. Nikoli, kada dobivaju poklone u [[čizme|čizmice]], a zločesta djeca šibu od Krampusa. U nekim krajevima postoje običaji djetinjci, materice i očići, koji se događaju u tri tjedna do Božića. Brojni običaji za cilj imaju [[želja|želju]] za [[blagostanje]]m, dobrim [[urod]]om, [[napredak|napretkom]] i dobrim [[zdravlje]]m. [[Badnjak]] je bogat raznim običajima poput unošenja slame u kuću, svečanog uređenja blagdanskog [[stol]]a, pripreme božićne hrane i odlaska na [[Misa|sv. misu]] polnoćku. [[Božić]] je dan, kada se s puno [[radost]]i, nade i žara u svečanom, veselom raspoloženju slavi [[Isusovo rođenje]]. Proslavlja se u krugu [[obitelj]]i, a slijedeći dan na dan [[Sveti Stjepan Prvomučenik|sv. Stjepana]] posjećuju se rođaci, prijatelji i susjedi i s njima se svečano proslavlja uz bogatu trpezu. Za očuvanje hrvatskih božićnih običaja od zaborava najviše se zalagao [[Antun Radić]], utemeljitelj [[Hrvatska|hrvatske]] [[etnografija|etnografije]].
== Došašće ==
[[Datoteka:Adventvespers.jpg|230px|desno|thumb|Sv. misa zornica za vrijeme došašća]]
[[Datoteka:AdventCandles.jpg|mini|Adventski vijenac]]
Line 9 ⟶ 10:
U pojedinim krajevima u različito vrijeme počinju prave priprave za Božić. U nekim krajevima [[BIH]], gdje žive [[Hrvati]], priprema počinje već na dan [[Katarina Aleksandrijska|sv. Katarine Aleksandrijske]] [[25. studenog]]. Od tada do Božića nema više [[vjenčanje|vjenčanja]] i većih [[proslava]] uz što postoji i izreka: "Sveta Kata zatvara vrata".<ref>Marković, Tomo: Božićni običaji Hrvata u Bosni i Hercegovini, Etnografska istraživanja i građa II, Zagreb 1940.</ref>
=== Adventski vijenac ===
U novije se vrijeme proširio običaj izrade [[adventski vijenac|adventskog vijenca]] s četiri svijeće, a na svaku bi se adventsku nedjelju palila po jedna [[svijeća]]. Plete se od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje [[vječnost]]. Čine ga dva temeljna simbola - [[krug]] i svijeće odnosno [[svijetlo]]. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: [[Stvaranje Adama|stvaranje]], [[Blagovijest|utjelovljenje]], [[Uskrs|otkupljenje]] i [[Sudnji dan|svršetak]]. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri.<ref>http://www.hic.hr/bozic-hrvata01.htm Preuzeto 8. listopada 2011.</ref> Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje upućuju na [[Isus]]ovu žrtvu i pobjedu. Prema dugoj tradiciji na vijenac stavljale su se tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja kao pripreme [[Isus]]ova dolaska i jedna ružičasta, koja se palila kao izraz radosti zbog [[Isus]]ova rođenja. Prema jednoj tradiciji, prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga [[betlehem]]ska, treća pastirska, a posljednja svijeća [[Anđeo|anđela]]. Postupno paljenje svijeća, znak je približavanja [[Božić]]a.
=== Sveta Barbara ===
Line 23 ⟶ 25:
=== Sveti Nikola ===
[[Datoteka:Ecka Mikulas-children.jpg|210px|desno|thumb|Sveti Nikola dijeli djeci poklone.]]
U vrijeme došašća, slavi se i dan [[Sveti Nikola|sv. Nikole]] [[6. studenog]], negdje zvan i "Nikolinje". Tada se darivaju [[djeca]] po uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je prema legendi noću potajno kroz prozor donosio darove siromašnim ljudima. Sv. Nikolu prate [[anđeli]] i [[Krampus]] ovisno, da li se radi o dobroj ili zločestoj djeci, koja od Krampusa dobivaju [[šiba|šibu]], koja je obično zlatne boje. Djeca čiste svoje [[Čizma|čizmice]] i stavljaju ih u [[prozor]]e prije nego idu spavati, [[noć]] prije dana sv. Nikole. U [[jutro]], kad se probude, dočekaju ih čizmice pune [[poklon]]a.
Line 34 ⟶ 37:
=== Sveta Lucija ===
[[Datoteka:Bozicna psenica.jpg|mini|
Na dan [[Sveta Lucija|sv. Lucije]], [[13. prosinca]], brojni su običaji širom Hrvatske. Do Božića je ostalo još 12 dana. U [[Slavonija|Slavoniji]] postoji običaj promatranja vremena svaki dan do Božića. Svaki od tih 12 dana predstavlja jedan [[mjesec]] slijedeće godine. Ako je vrijeme sunčano ili maglovito ili kišovito, vjeruje se da će takvo vrijeme biti taj pojedini mjesec u slijedećoj godini, kojeg predstavlja pojedini dan od sv. Lucije do Božića. Na sv. Luciju, [[djevojka|djevojke]] upisuju imena 11 momaka na [[papir]]iće, a jedan ostave praznim. Svaki dan vade jedan papirić i spale ga. Vjeruju, da je ime koje posljednje ostane - ime momka za kojeg će se udati. A ako je posljednji papirić prazan, slijedeće godine neće se udati. U nekim sjeverozapadnim krajevima u zemlju se stavi 12 komadića [[crveni luk|crvenog luka]]. Poslije se po vlažnosti, procjenjuje kakvi će biti mjeseci u slijedećoj godini.
Line 52 ⟶ 55:
== Badnjak ==
[[Datoteka:Christmas Eve E1.jpg|250px|desno|thumb|Svečano uređeni stol za večeru na Badnjak]]
Ime [[Badnjak]]a povezano je s [[riječ]]ju "bdjeti" ([[staroslavenski jezik|stsl.]] ''bad'') budući da se na taj dan bdjelo čekajući [[Isus]]ovo rođenje. Zbog samog običaja bdjenja i nekadašnje situacije bez električne struje i modernih sprava, bilo je nužno osvijetliti prostorije svijećama, koje su ujedno postale i simboli novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće, tzv. voštanice, a često su se povezivale tri svijeće hrvatskom trobojnicom. Običaj je i sjećanje na preminule ukućane te [[molitva]] za njih.
| |||