Pjevanje: razlika između inačica

'''Pjevanje''' (vokali), korištenje je korištenje ljudskogljudskoga glasa u glazbi, a [[zvuk]] se proizvodi [[glasnice|glasnicama]]. Gotovo svatko tko može govoriti može i pjevati, jer u mnogim aspektima pjevanja je samo je jedan oblik kontinuirana govora. KodU pjevanjapjevanju vrlo je važna tehnika disanja. Pjevači moraju vježbati glas kao i [[sport]]aši, jer u biti to je sićušnizapravo sićušan organ sas mišićima. Pjevači izvode glazbu poznatu kao skladba, koja se može izvoditi solo (bez pratnje) ili uz pratnju glazbenika i instrumenata. Pjevanje se često izvodi u sastavima, primjerice kao što su zborovizborovima.

Tehnika pjevanja uvelike ovisi o vrsti [[glazba|glazbe]] koju se izvodi. Pjevanje na visokim amaterskim ili profesionalnim razinama, obično zahtijeva određenu količinu urođenog talenta i stručnog obrazovanja. <ref>Falkner Keith (ed) (1983). ''Voice. MacDonald Young,'' 26. ISBN 0-356-09099-X.</ref> Najzahtjevnija je tehnika pjevanja [[Opera|opernih]] pjevača. Ono zahtijeva dugogodišnje [[obrazovanje]]. Tehnika pjevanjepjevanja dosta je slična tehnici [[disanje|disanja]] kod svirača [[Drveni puhači|puhačkih instrumenata]]. Važan je konstantni pritisak zraka pomoću dijafragme, te jednoliko i snažno propuštanje [[zrak]]a kroz glasnice. Pri tome snaga pritiska zraka nije manja ako pjevač pjeva ''piano'', tj. tiho. Pritisak je jednako jak, samo je količina zraka manja, rjeđa. Naprotiv, pjevanje zabavne glazbe ne zahtijeva obrazovanje, već se njeguje glas takav kakav čovjek ima. Kod obje tehnike potreban je jako dobar sluh. Stručno obrazovani pjevači obično izgrade svoju karijeru oko jednogjednoga specifičnog glazbenog žanra i kroz karijeru postaju učitelji ili treneri pjevanja.

U svom fizičkom aspektu, pjevanje ima dobro definiran način da ovisi o uporabi [[pluća]], koja djeluju na način da [[ždrijelo]] opskrbljuju zrakom. Zrakom iz pluća dobiva se pisak i vibracija tona, koji imaju funkciju pojačala kao što su cijevi u puhačkim instrumentima, a [[jezik]], zajedno s [[nepce]]m, [[zubi]]ma i [[usne|usnama]], artikulira konstantni vokal na pojačani zvuk. Iako ova četiri ljudska mehanizma funkcioniraju samostalno, oni se ipak koordiniraju u osnivanju vokalne tehnike i načina za interakciju jedan na drugome.<ref>[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/545880/singing "Pjevanje"] - '''Britannica''' online enciklopedija.</ref> Za vrijeme [[pasiva|pasivnog]] [[disanje|disanja]], zrak se udiše pomoću dijafragme, a izdisanje se događa bez napora. Inhalacija je potpomognuta korištenjem [[Vanjski međurebreni mišići|vanjskogvanjskih međurebrenogmeđurebrenih mišića]], [[Nakrivni mišići|nakrivnognakrivnih mišića]] ite [[Prsnoključnosisasti mišić|vratnih mišića]]. Visina [[ton]]a mijenja se sas glasnim žilama. Artikuliranje sa zatvorenim ustima zove se [[pjevušenje]] ili zujanje.

Glas kod svakog pojedinca razlikuje se razlikuje i prilikom izvedbe pjevanja,. njegovNjegov je ton je jedinstven i to ne samo zbog stvarne veličine pojedinca, nego i zbog glasnih žila na koje utječe veličina i oblik te osobe. [[Čovjek]] ima sposobnost vokalnogvokalnoga zavijanja, kojegkoje može opustiti, zategnuti ili mu promijeniti njegovu čvrstoću i gustoću, a tomdah prilikom dahtada može biti prenesen na različite pritiske. Izgled prsa, vratnih mišića, položaj [[jezik]]a i zatvorenost inače nepovezanih [[mišić]]a može biti promjenjiv. Bilo koja izmjena tih dijelova tijela, rezultira promjenom u glasnoći, boji ili tonu proizvedenogproizvedenoga zvuka. Zvuk je također [[rezonancija|rezonantan]] u različitim dijelovima tijela, pa stoga pojedinačne veličine i struktura [[kosti]]ju može utjecati na zvuk kojegkoji proizvodi pojedinac.

Pjevač također može izvoditi zvuk na određeni način tako da jebude rezonantniji unutar njegovognjegova vokalnogvokalnoga prostora. To je poznato i kao [[vokalna rezonancija]]. Još jedan veliki utjecaj na izvedbu vokalnogvokalnoga zvuka i njegovu izradu jeima funkcija [[grkljan]]a, kojim ljudi mogu manipulirati na razne načine, čimei time proizvodeproizvesti različite zvukove. Te razne funkcije vrsta [[Ždrijelo|ždrijela]], opisane su kao različiti [[vokalni registri]].<ref name="CF">Vennard William (1967). Pjevanje: mehanizam i vještina. Carl Fischer. ISBN 978-0825800559.</ref> Primarna metoda kodu pjevanjapjevanju jejest korištenje [[vokalni formant|vokalnog formanta]], koji na [[spektrogram]]u prikazuje akustičnu rezonanciju za najosjetljivije dijelove [[uho|uha]].<ref> Hunter Eric J, Titze Ingo R (2004). "Preklapanje slušanja i voklani rasponi u pjevanju.". J Singing 61 (4): 387–392.</ref><ref>Hunter Eric J, Švec Jan G, Titze Ingo R (prosinac 2006.) "Usporedba, proizvodnja i spoznaja glasa u rasponu profila neuvježbanog i treniranog klasičnog pjevača". J Voice 20 (4): 513–526. doi:10.1016/j.jvoice.2005.08.009 [http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16325373?dopt=Abstract PMID 16325373.]</ref>

'''Vokalni registar''' odnosi se na sustav vokalnih registara unutar [[glas|ljudskogljudskoga glasa]]. Registar ljudskogljudskoga glasa je određeni je niz tonova koji se proizvode prilikom vibriranja vokalnog uzorka, a posjeduje iste kvalitete. Registri nastaju od funkcije ždrijela. Oni se pojavljuju jer suse vokalni uzorci sposobnimogu pojaviti se u nekoliko različitih vibracijskih oscilacija. Svaki od tih vibracijskih uzoraka, pojavljuje se unutar određenog raspona i proizvodi određene karakteristične zvukove <ref>Large John (veljača/ožujak 1972.) "Prema integriraciji fiziološko-akustične teorije vokalnih registara". The NATS Bulletin 28: 30–35.</ref>. Izraz 'registar', može zvučati pomalo zbunjujuće, jer obuhvaća nekoliko aspekata ljudskogljudskoga glasa. Pojam 'registar' koristirabi se za bilo koji od sljedećih odnosa:<ref name="KJ">McKinney James C (1994). Dijagnoza i korekcija voklanih grešaka. Nashville, Tennessee: Genovex Music Group, 213. ISBN 1565939409.</ref>

U [[lingvistika|lingvistici]], '''registar jezika''' jejest jezik koji objedinjuje fonaciju tona i vokala u jedan [[Fonologija|fonološki sustav]].