Mihail Botvinik: razlika između inačica

'''Mihail Mojsejevič Botvinik''' ([[ruski jezik|rus.]] Михаи́л Моисе́евич Ботви́нник) ([[Kuokkala]], Veliko finskoFinsko vojvodstvoVojvodstvo (tada dio [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]]) , [[17. kolovoza]] [[1911]]. - [[Moskva]], [[5. svibnja]] [[1995]].), sovjetski/ruski [[velemajstor]] i dugogodišnji [[svjetski šahovski prvak]] židovskog[[židov]]skog podrijetla.

Rođen u Kuokkali, sin zubarskog tehničara, prvi put jesu ga zapaženzapazili u šahovskom svijetu sa 14 godina, kada je pobijedio svjetskog prvaka [[José Raúl Capablanca|CapablankuCapablancu]] u jednoj simultanci.

Sa 25 godina Botvinik se ravnopravno nosio sa svjetskom šahovskom elitom, postižući uspjehe na najjačim međunarodnim turnirima. Bio je prvi (zajedno sa [[Salo Flohr|Flohrom]]) u Moskvi [[1935.]], ispred [[Emanuel Lasker|Laskera]] i Capablanke, zatim prvi (zajedno s Capablankom) u Nottinghamu [[1936.]] i treći (iza [[Reuben Fine|Finea]] i [[Paul Keres|Keresa]]) na prestižnom turniru ''AVRO turniru'' u [[Amsterdam]]u [[1938]]. Godine 1941. osvojio je turnir koji mu je donio titulunaslov "apsolutnog prvaka [[SSSR]]-a". Botvinik je pobijedio Keresa i budućeg svjetskog prvaka [[Vasilij Smislov|Smislova]], kao i jake sovjetske velemajstore [[Isak Boleslavski|Isaka Boleslavskog]] i [[Andor Lilienthal|Andora Lilienthala]].

Nije iznenađenje da je Botvinik, stalno napredujući, tri puta bio svjetski prvak (1948.-57., 1958.-60., 1961.-63.). Njegova dugovječnost na šahovskom tronu pripisuje se njegovoj izuzetnoj posvećenosti izučavanju šaha. Pripreme prije meča i analize poslije meča bile su najjača Botvinikova strana: tehnika prije taktike i majstorstvo u završnicama ispred zamki u otvaranjima. Njegovo usvajanje i razvoj solidnih otvaranja u [[Nimzowitscheva indijska obrana|Nimzowitschevoj indijskoj obrani]], [[Slavenska obrana|Slavenskoj obrani]] i Winawerovoj [[Francuska obrana|Francuskoj obrani]] bile su rezultat pažljivih studija i zato se mogao usredsrediti na uzak repertoar otvaranja za vrijeme najvažnijih mečevadvoboja, često vodeći meč u pažljivo odabrane varijante. Odigrao je mnogo "tajnih" trening-mečevapartija s majstorima takvog kalibra kao što su Flohr, [[Jurij Averbah]] i [[Vjačeslav Rogozin]]. Objelodanjivanje detalja ovih mečeva, mnogo godina kasnije, omogućilo je šahovskim historičarima da steknu uvid u fascinantnu Botvinikovu šahovsku vladavinu.

S druge strane, kritičari ističu njegovo rijetko pojavljivanje na turnirima poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], dok je bio svjetski prvak, i njegove prosječne rezultate u mečevima za obranu titule – od 5 obrana izgubio je 3 meča (od Smislova [[1957.]], [[Mihail Talj|Talja]] [[1960.]] i [[Tigran Petrosjan|Petrosjana]] [[1963.]]), a u 2 je igrao neriješeno (protiv Bronštajna [[1951]]. i Smislova [[1954]]). On je, međutim, dobio 2 meča kao izazivač, pobijedivši vladajuće svjetske prvake Smislova [[1958.]] i Talja [[1961]].

Tri su čimbenika doprinijela njegovim neujednačenim rezultatima. Prvo, Drugi svjetski rat izbio je upravo u vrijeme kad je Botvinik bio na vrhuncu – da rat nije prekinuo međunarodna šahovska takmičenja, Botvinik bi gotovo sigurno izazvao [[Aleksandar Aljehin|Aljehina]] u meču za svjetskog prvaka u ranim 40-im i možda bi i osvojio titulu, kao što je to uradio 1948., kada se poslije Aljehinove smrti igrao meč-turnir za titulu prvaka svijeta. Drugo, on je bio jedini svjetski poznat šahista koji je imao dugu i bogatu karijeru na drugom polju – kao inženjer — za šta je dobio brojna sovjetska odlikovanja, a Fine je često isticao da je Botvinik bio posvećen inženjerstvu jednako kao i šahu. Konačno, prethodni svjetski prvaci mogli su izbjegavati svoje najjače takmace, kao što bokseri teške kategorije to čine danas; Lasker je bio poznat po tome što je držao titulu koliko je dugo mogao u nekoliko prilika izbjegavajući mečeve s najozbiljnijim pretendentom, CapablankomCapablancom. Kada je [[FIDE]] preuzela kontrolu nad svjetskim prvenstvima [[1948.]], Botvinik je bio prvi šampion koji je bio prinuđen igrati s najjačim protivnicima svake 3 godine; čak i tada Botvinik je držao titulu duže od bilo kog igrača poslije njega (s izuzetkom [[Garry Kasparov|Kasparova]]).