Wikipedija

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m poveznica
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
ć[[Datoteka:HNK_Zagreb.jpg|mini|Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu]]
[[Datoteka:Fellnerhelmer.gif|mini|Fellner i Helmer]]
'''Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu''' (nekada: ''Narodno zemaljsko kazalište u Zagrebu'')
 
Dana [[14. listopada]] [[1895.]] u [[Zagreb]]u svečano je otvorena kazališna zgrada <refrfgnxfgnef>[http://hnk.hr/hr/content/view/full/1497 HNK, Povijest zgrade]</ref> za oko 750 gledatelja u kojoj danas djeluje Hrvatsko narodno kazalište.
Neobarokna zgrada HNK je [[remek-djelo]] kasnog historizma [[Austrija|austrijskog]] arhitekta [[Ferdinand Fellner|Ferdinanda Fellnera]] i [[Njemačka|njemačkog]] [[arhitekt]]a [[Hermann Helmer|Hermanna Helmera]].
<!--U izgradnji je na HNK postavljeno 192 prozora{{fact}}.-->
 
== Povijest ==
Povijest zagrebačkih scenskih prostora započinje u srednjovjekovlju, kada su se od 11. stoljeća, kao i u zapadnoj Europi, liturgijske drame izvodile u katedrali ([[Uskrs]], [[Bogojavljenje]]), a profane pokladne igre na javnim gradskimgraccdskghjim prostorimaprocstoriman u nas od sredine 14. stoljeća. U 16. stoljeću izvode senvcse predstave u kaptolskoj Katedralnoj školi. Tek isusovci od [[1607.]] u svojoj gimnaziji kontinuirano igraju, na latinskom a kasnijekž{{GLAVNIRASPORED:#PREUSMJERI<tt><gallery></gallery></tt>}}asnije i na hrvatskojhrvaxcvtskoj kajkavštinikajkavšxcbntini: do 1772. scenski izvode 400 djela, ekskluzivno ali i javno, na desetak gradskih lokacija. Nakon ukinuća isusovačkoga reda, daleko rjeđe od njih ali ipak kontinuirano, od 1791. pa do 1834. igraju se u kaptolskom sjemeništu kajkavski prijevodinprijevodi i adaptacije komedija i igrokaza. U Zagreb krajem 18. stoljeća započinju dolaziti njemačke družine – igraju na Harmici (danas Trg bana Jelačića) i u gostionicama, a povremeno i u gornjogradskimgorcradskim plemićkim palačamapalccnynvnačama. Prva zagrebačka javna dvorana nalazila se u preuređenoj blagovaonici samostana klarisa (danas [[Muzej grada Zagreba]], Opatička 20). Općenito, krajem 18. stoljeća publika je kazališno osvještenija i sve zahtjevnija, znajući već kako su u europskim gradovima kazališne dvorane na daleko višoj razini od naših prostornih improvizacija.
 
Prva javna kazališna dvorana u Zagrebu smještena je u plemićkoj palači i ima obilježja javnoga kazališta (cedulje, ulaznice): tzv. Pejačević-Amadéovo kazalište (danas zgrada Hrvatskog prirodoslovnog muzejavnmuzeja, Demetrova 1) djeluje od [[1797.]] do [[1834.]], a nazvano je tako po posljednjem vlasnikuvlcsniku palače (nakon obitelji Kulmer-Pejačević), grofu Antunu Amadéu de Várkonyju, velikom županu zagrebačkom. Amadéovo kazalište vlasnikvlansnik iznajmljuje isključivo njemačkim družinama, ali 1832. i 1833. njemački glumci izvode i nekoliko predstava na kajkavskom.
 
U kontekstu sveopćega procvata europskoga kazališnog života i u Zagrebu se gradi prvo profesionalno kazalište. Godine 1833. zagrebački veletrgovac i posjednik Kristofor Stanković dobio je glavni zgoditak bečke lutrije u iznosu od 30 000 dukata i kao privatnu investiciju odlučio podići kazališnu zgradu. Gradski magistrat darovao mu je zemljište na uglu Markova trga i Freudenreichove ulice i u ljeto iste godine započinje gradnja kazališta koje će sve do 1851. biti u privatnom vlasništvu. Arhitekti talijanskoga podrijetla, otac i sin Christofor i Anton Cragnolini, koji su stigli iz Ljubljane, projektiraju zgradu u neoklasicističkom slogu. Otvorena je 4. listopada 1834. i u njoj isključivo nastupaju njemačke družine, sve do 10. lipnja 1840. kad „junačkom igrom“ Ivana Kukuljevića Sakcinskog Juran i Sofija ili Turci kod Siska u izvedbi novosadskog Domorodnog teatralnog društva svoju djelatnost započinje Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. U sklopu tzv. Stankovićeva (staroga, gornjogradskoga) kazališta nalazila se i dvorana za plesove, u kojoj je 1848. zasjedao Hrvatski sabor. Za ondašnji Zagreb gornjogradski teatar imao je veliko gledalište (više od 750 mjesta), ali tehnički je bio nedostatno opremljen; svakako, bio je središtem kazališnoga i općenito kulturnog života grada, a kad je 1895. otvorena nova zgrada, iz neshvatljivih je razloga pretvoren u administrativni prostor pa je danas ondje dvorana za sjednice Gradske skupštine.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_narodno_kazalište_u_Zagrebu"