Razlika između inačica stranice »Henrik VII., car Svetog Rimskog Carstva«

bez sažetka
 
{{Wikipoveznice}}
[[Datoteka:Henry_Lux_head.jpg|mini|portret Henrika VII.]]
'''Henrik VII.''' (njem. Heinrich VII. oko 1275 (ili 1279?) - 24. kolovoz 1313) bio je [[kralj Rimljana]] od 1308. i car Svetog Rimskog Carstva od 1312. do svoje smrti. Bio je prvi car iz dinastije Luksemburg.
 
==Podrijetlo==
Henrik je rođen u [[Valenciennes]]u, gradu na sjeveru današnje Francuske.
 
Bio je sin [[Dinastija luksemburg|luksemburgškog]] grofa Henrika VI. i Beatrice iz grofovske obitelji AvneAvesnes. Nakon što je 1308. izabran za kralja Rimljana, čime je u stvari dobio položaj kralja Njemačke, Henrik je [[15. kolovoza]] [[1309.]] najavio da namjerava otputovati u Italiju i primiti carsku krunu iz ruku pape. U međuvremenu, kako je u Češkoj 1306. izumrla dinastija [[Premislovići|Pšemislovića]], Henrik VII. je svog sina Ivana Slijepog oženio nasljednicom češke krune EliškaEliškom (ElizavbetomElizabetom). Time je Ivan Slijepi postao češki kralj [[1310.]] i legitimni pretendent na krunu [[Ugarska|Ugarske]] i krunu Poljske.
 
==Vladavina==
[[Datoteka:Balduineum_Wahl_Heinrich_VII.jpg|mini|200px|[[izborni knezovi]] glasaju za Henrika]]
 
[[Datoteka:HRE_under_Henry_VII.JPG|mini|200px|Carstvo u doba Hnerika VII, ružičasto su posjedi dinastije Luksemburg]]
Henrik VII. je 1312. na čelu svoje vojske poduzeo pohod na Italiju, ceremonijalni odlazak u Rim koji se očekivao od svakog titularnog kralja Rimljana. U Rimu je okrunjen [[29. lipnja]] [[1312.]] za cara Svetog rimskog carstva. Samim timtime, Henrik VII. je postao prvi car Svetog rimskog carstva još od Fridriha[[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrika II.]] , a njegovim krunjenjem okončan je [[Interregnum]] koji je trajao još od 1250. godine. Glavni cilj Henrikove politike bio je obnova carske vlasti u sjevernoj Italiji. Najjači otpor pružila mu je [[Firenca]], a zatim i drugi gradovi u [[Toskana|Toskani]]. Car se sporječkao i sa gvelfima[[gvelfi]]ma i sa gibelina[[gibelini]]ma, a njegov dolazak izazvao je približavanje pape [[Klement V.|Klementa V.]] i napuljskog kralja Roberta Mudrog. Kako je Robert pored kraljevske titule bio i grof [[Provansa|Provanse]] dugovao je vazalsku lojalnost caru. Henrik je krenuo kazniti Roberta zbog navodne neposlušnosti. Njegova prva meta je bio grad Siena koji je bio [[Gvelfi i Gibelini|gvelfski]] (podržavao je papu) i Henrik je započeo s njegovom opsadom. No, aliunutar tjedna Henrik je obolio od malarije. Napustio je Sienu 22. kolovoza. Našao je utočište u [[Buenconvento|Buenconventu]] blizu [[Siena|Siene]] gdje je preminuo [[24. kolovoza]] [[1313.]].<ref>Jones, ustr. Buenconventu536</ref> blizuNjegovo Siene.tijelo Sahranjenkasnije je premješteno u katedralikatedralu Uznesenja Marijina , u gibelinskom gradu [[Pisa|Pisi]].
 
Nakon Henrikove smrti carska vlast se brzo urušila u Italiji. Ipak, njegov dolazak ostavio je snažan dojam na suvremenike, na prvom mjestu na [[Dante]]a. U svojoj [[Božanstvena komedija|Božanstvenoj komediji]] Dante na nekoliko mjesta spominje u pozitivnom kontekstu Henrika VII. U Petoj sferi Raja, u kojoj se nalaze hrabri ratnici i vladari iz prošlosti, Dante spominje kako je počasno mjesto rezervirano i za Henrika. Također, u ''Čistilištu'', Henrik VII se spominje kao spasitelj koji će obnoviti carsku vlast u Italiji i okončati razne zlouporabe Rimokatoličke crkve.
 
Henrika smrt je dovela do nove borbe oko carske krune. Njegov sin [[Ivan Slijepi]] nije se uspio nametnuti za novog cara, dok su najozbiljniji pretendenti na položaj cara bili [[Ludovik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Ludovik Bavarski]] iz dinastije [[Wittelsbach]]a i austrijski vojvoda [[Fridrik I. Lijepi]] iz dinastije Habsburga. Poslije pobjede kod Mildorfa u rujnu [[1322.]] carsku krunu je ponio Ludovik IV. Bavarski.
[[Datoteka:Heinrich_vii_grabmal.png|mini|200px|Henrikov grob u Pisi]]
 
==Obitelj==
 
*Mariju (1304-26 ožujka 1324), koja je 1322. udata za francuskog kralja Šarla IV Lepog.
*Beatrice (1305-11 studeni 1319), koja je 1318. udana za ugarskog kralja Karla I Roberta.
 
== Izvori ==
{{Izvori}}
== Bibliografija ==
* Jones, Michael, ''The New Cambridge Medieval History, Vol. VI: c. 1300-c. 1415'', Cambridge University Press, 2000
* Kleinhenz, Christopher, ''Medieval Italy: an encyclopedia, Volume 1'', Routledge, 2004
* {{citation | last = Canduci | first = Alexander | title =Triumph & Tragedy: The Rise and Fall of Rome's Immortal Emperors | publisher = Pier 9 | year = 2010 | isbn = 978-1741965988}}
* Bryce, James, ''The Holy Roman Empire'', 1913
* Sismondi, J. C. L., Boulting, William, ''History of the Italian Republics in the Middle Ages'', 1906
* Comyn, Robert. ''History of the Western Empire, from its Restoration by Charlemagne to the Accession of Charles V, Vol. I''. 1851
* Dunham, S. A., ''A History of the Germanic Empire, Vol. I'', 1835
* William M. Bowsky, ''Henry VII in Italy'', Lincoln, 1960.
* Maria Elisabeth Franke, ''Kaiser Heinrich VII. im Spiegel der Historiographie'', Köln/Weimar/Wien, 1992.
{{commons|category:Henry VII, Holy Roman Emperor}}
 
[[Kategorija:Carevi Svetog Rimskog Carstva]]
<!-- Prevedeno sa sr. Wiki -->
<!-- interwiki -->
 
[[ar:هنري السابع (إمبراطور روماني مقدس)]]
[[bg:Хайнрих VII (Свещена Римска империя)]]
Anonimni suradnik