Henrik VII., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica

Bio je sin [[Dinastija luksemburg|luksemburgškog]] grofa Henrika VI. i Beatrice iz grofovske obitelji AvneAvesnes. Nakon što je 1308. izabran za kralja Rimljana, čime je u stvari dobio položaj kralja Njemačke, Henrik je [[15. kolovoza]] [[1309.]] najavio da namjerava otputovati u Italiju i primiti carsku krunu iz ruku pape. U međuvremenu, kako je u Češkoj 1306. izumrla dinastija [[Premislovići|Pšemislovića]], Henrik VII. je svog sina Ivana Slijepog oženio nasljednicom češke krune EliškaEliškom (ElizavbetomElizabetom). Time je Ivan Slijepi postao češki kralj [[1310.]] i legitimni pretendent na krunu [[Ugarska|Ugarske]] i krunu Poljske.

Henrik VII. je 1312. na čelu svoje vojske poduzeo pohod na Italiju, ceremonijalni odlazak u Rim koji se očekivao od svakog titularnog kralja Rimljana. U Rimu je okrunjen [[29. lipnja]] [[1312.]] za cara Svetog rimskog carstva. Samim timtime, Henrik VII. je postao prvi car Svetog rimskog carstva još od Fridriha[[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrika II.]] , a njegovim krunjenjem okončan je [[Interregnum]] koji je trajao još od 1250. godine. Glavni cilj Henrikove politike bio je obnova carske vlasti u sjevernoj Italiji. Najjači otpor pružila mu je [[Firenca]], a zatim i drugi gradovi u [[Toskana|Toskani]]. Car se sporječkao i sa gvelfima[[gvelfi]]ma i sa gibelina[[gibelini]]ma, a njegov dolazak izazvao je približavanje pape [[Klement V.|Klementa V.]] i napuljskog kralja Roberta Mudrog. Kako je Robert pored kraljevske titule bio i grof [[Provansa|Provanse]] dugovao je vazalsku lojalnost caru. Henrik je krenuo kazniti Roberta zbog navodne neposlušnosti. Njegova prva meta je bio grad Siena koji je bio [[Gvelfi i Gibelini|gvelfski]] (podržavao je papu) i Henrik je započeo s njegovom opsadom. No, aliunutar tjedna Henrik je obolio od malarije. Napustio je Sienu 22. kolovoza. Našao je utočište u [[Buenconvento|Buenconventu]] blizu [[Siena|Siene]] gdje je preminuo [[24. kolovoza]] [[1313.]].<ref>Jones, ustr. Buenconventu536</ref> blizuNjegovo Siene.tijelo Sahranjenkasnije je premješteno u katedralikatedralu Uznesenja Marijina , u gibelinskom gradu [[Pisa|Pisi]].

Henrika smrt je dovela do nove borbe oko carske krune. Njegov sin [[Ivan Slijepi]] nije se uspio nametnuti za novog cara, dok su najozbiljniji pretendenti na položaj cara bili [[Ludovik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Ludovik Bavarski]] iz dinastije [[Wittelsbach]]a i austrijski vojvoda [[Fridrik I. Lijepi]] iz dinastije Habsburga. Poslije pobjede kod Mildorfa u rujnu [[1322.]] carsku krunu je ponio Ludovik IV. Bavarski.