Talijani: razlika između inačica

Jezgru Talijanima daju drevni [[Latini]] koji su asimilirali ostala italska plemena i nametnula im [[latinski jezik]]. Ekspanzivnom politikom [[Rimsko Carstvo|Rim]]a i osvajanjima rimske vojske osvojena je do [[272. pr. Kr.]] cijela Italija, da da bi se nakon [[Punski ratovi|punskih ratova]] iza [[146. pr. Kr.]] počeli širiti ogromnim područjem Europe, Azije i Afrike. Već u 2. stoljeću [[Rimsko carstvo]] seže od Iberskog poluotoka i Britanskog otočja do [[Mezopotamija|Mezopotamije]]. Sa sobom Rimljani donose duhovnu i materijalnu kulturu. Grade ceste koje služe pokretima rimske vojske, akvadukte, arhitekturu, i što je veoma važno, šire latinski jezik. Latinizacijom domorodnih plemena u osvojenim krajevima nastaju u Europi novi narodi, prema njima, odnosno gradu (Rimu; (Roma), prozvani romanski narodi. Ove nove narode danas poznajemo kao [[Rumunji|Rumunje]], [[Španjolci|Španjolce]], [[Portugalci|Portugalce]], [[Francuzi|Francuze]], [[Retoromani|Retoromane]], [[Valonci|Valonce]], [[Moldavci|Moldavce]], [[Katalonci|Katalonce]], [[Vlasi|Arumunje]] ili Vlahe i druge manje zajednice.

Korijen talijanskog imena nalazi se u eponimu [[Italus]] (grčki Italós). U grčkom mitu sin je [[Telegom]]a i [[Penelopa|Penelope]]. Po drugim mitovima vođa je sicilijanskih Sikula ili pak Ligura . Ovaj eponim spominje se u raznim verzijama mitskih događanja. Možda je značajno napomenuti da je podanike priveo sjedilačkom životu, te ih vodio čak do [[Lacij]]a (zemlja Latina), gdje je dobio sinove Sicula i Roma. –OdOd Italusa narodi Italika dobivaju svoje ime, a ono se prenosi kroz stoljeća do tal. naziva ''Italiani'', engl. ''Italians'', ili hrvatskog ''Talijani''.

Talijani su potomci starih plemena koja su se još početkom prvog tisućljeća pr. Kr. nastanila u krajevima između [[Alpe|Alpa]], i po cijelom [[Apeninski poluotok|Apeninskom poluotoku]] i [[Sicilija|Siciliji]]. Ovi narodi bili su različitog podrijetla. Najstariji su svakako bili [[Liguri]] i [[Iliri]], koje su talijanski preci potisnuli potkraj 2. i početkom 1. tisućljeća pr. Kr. Negdje u 8. stoljeću pr. Kr. između rijeke [[Arno]] i [[Tiber]] nastanili su se i [[Etruščani]], koji su se u 7. st. pr. Kr. proširili sve do rijeke [[Po]] i [[Korzika|Korzike]]. Bili su u tim krajevima nastanjeni još mnogi narodi. Tako su u područjima oko današnje [[Venecija|Venecije]] živjeli [[Veneti]], a niže na poluotoku [[Mesapi]] (Messapii) i [[Japigi]] (Iapyges) u [[Apulija|Apuliji]]. Na Siciliji su živjeli [[Siculi]], [[Sicani]] i [[Elimi]] (engl. Elymi).

[[Sabinjani]] (Sabini) i [[Latini]] živjeli su u [[Lacij]]u zajedno sa [[Falisci]]ma, [[Ekvi]]ma (Aequi), [[Hernici]]ma i [[Ausoni]]ma. U [[Abruzzi]]ma bijahu [[Vestini]], [[Paeligni]] i [[Marsi]].

Fenička kolonizacija obala zapadnog Mediterana ograničena je u Italiji na Sardiniju i zapadnu Siciliju i prethodi Grčkoj. Nastaju punski (fenički) gradovi [[Trapani]], [[Palermo]], [[Cagliari]]. Dolazi do 3 [[Punski ratovi|punska rata]] koji su se vodili 254. -241. pr. Kr.; 218. - 201. pr. Kr.; i 149. - 146. pr. Kr.

Tokom 8 stoljeća pr. Kr. u Italiju dolaze Grci. Dolaze sa Eubeje, Argolide, Krete, Egejskih otoka i Lokrije, i naseljavaju se na južnim obalama od Campanije do Apulije i istočnoj i južnoj Siciliji. Ove grčke kolonije poznate su kao Magna Grecia. Grci su osnovali gradove [[Taranto]], [[Metaponto]], [[Posidonia]], [[Naxos]] (Taormina), Zancle ([[Messina]]), Pitecusa ([[Ischia]]). Korinčani osnivaju poznatu [[Siracusa|Siracusu]] (8. st. pr. Kr.). Bilo je još gradova što ih osnovaše [[Grci]]. -Na sjeveru Italije javljaju se [[Gali]], oni prelaze Alpe i postupno naseljavaju rijeku Po.

Već tijekom Bakrenog doba u području planine Alban, upravo južno od ušća Tibera, naseljena su plemena poznata kao Italici. Oni su agrikulturan i pastirski narod, među kojima i Latini. Italici pripadaju [[Indoeuropljani|Indoeuropskim]] narodima unutar koje čine lingvističkilingvističku skupinu. Latini osnovaše Rim sredinom 8. stoljeća pr. Kr. na jednom od brežuljaka (Palatin) u močvarnoj depresiji. Latini što življaše u gradu širili su se postepeno kroz period vladavine rimskih kraljeva: [[Romul]], [[Numa Pompilije]], [[Tul Hostilije]], [[Anko Marcije]] i trojicom Etruščana [[Lucije Tarkvinije Prisk|Tarkvinije Prisko]], [[Servije Tulije]] i [[Lucije Tarkvinije Oholi|Tarkvinije Oholi]]. Oholi bijaše posljednji rimski car.

'''[[Falisci]]''', veoma bliski sa Latinima, čije se neveliko područje prostiralo sjeverno i istočno od Rima. Njihova središta bijahu: [[Falerii]], [[Faliscus]] i [[Ferentinus]]. Ovaj narod zbog blizine Latina uskoro je nestao i asimiliran. Nestali su do novernove ere .

'''[[Osci]]''', pripadaju osko-umbrijskoj grani Italika. Glavna im plemena bijahu Samniti, Marrucini, Paeligni, Vestini. Osci su se raširili središnjom i južnom Italijom, postupno asimilirajući razna domorodna plemena. U 5 stoljeću p.n.e. njihov jezik se veoma raširio područjem što ga danas naseljavaju južni Talijani. Smatra se najarhaičnijim italiskim jezikom.

'''[[Umbri]]''' i susjedna plemena. U prvoj polovici prvog tisućljeća pr. Kr. Umbri naseljavaju krajeve sjeverne obale Jadrana što se prostiru južnije od Venecije. Njima su srodni [[Volsci]], Paeligni ili Peligni, [[Aurunci]] i [[Piceni]]. Za ove posljednje se smatra da su stranog porijekla, točnije nepoznatog. Za Picene se zna da su obožavali djetlića (latinski picus) kao svetu životinju. Pod jakim utjecajem Umbrijaca oni su naposljetku italizirani. -Volsci su živjeli južno od Rima i često se spominju u latinskim izvorima. Plemena [[Marsi]], [[Ekvi]], Hernici i Sabinjani također pripadaše osko-umbrijskim narodima, vjerojatno srodni Umbrima. Gravitirali su prema Rimu, i veoma rano pali pod njihov utjecaj.

U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] živi približno 30000 pripadnika talijanske nacionalne manjine. Pretežno su nastanjeni u [[Istra|Istri]], na [[Kvarner|Kvarneru]] i u [[Dalmacija|Dalmaciji]], gdje se smatraju autohtono stanovništvo. Tijekom XVIII stoljeća mnogobrojni talijanski obrtnici naselili su se na području grada [[Zagreb|Zagreba]] i [[Slavonija|Slavonije]], gdje njihovi potomci i danas žive. U [[Rijeka|Rijeci]] izdavačka kuća [[Edit|EDIT]] izdaje na talijanskom jeziku: dnevne novine "[[La Voce del Popolo]]", dvotjednik "Panorama", dječji časopis "Arcobaleno", kulturni časopis "La Battana", romane, zbirke pjesama, te školske knjige i priručnike za potrebe talijanske nacionalne manjine u Hrvatskoj i u Sloveniji.

Talijani su mediteranski narod, topao i srdačan, rado će podijeliti radosti života sa drugima. Vole pjesmu i ples i na glasu su kao šarmeri. -Padom Rimskog carstva na tlu Italije dolazi do velikih promjena. Počinje cvjetati kultura na vlastitom poluotoku. Javlja se renesansa, razvija se umjetnost i rađaju ljudi koji će ostaviti svoje tragove do danas širom globusa. Od vremena Augusta Cezara i Plinija, pa preko Galilea i Da Vincija rodili su se mnogi znanstvenici koji će olakšati život čovjeku. Još je [[Galileo Galilei]] [[1592.]] učinio prvi [[termometar]]. Godine [[1800.]] [[Alessandro Volta]] pronalazi prvu bateriju. Dvadesetogodišnji [[Gugliemo Marconi]] na postaji Poldhu, u [[Cornwall]]u, eksperimentira sa [[Morseovi znakovi|Morseovim znakovima]], šalje tri slova '''s''' na udaljenost od preko 2,000 milja, preko Atlantika na Newfoundland; godinu [[1932.]] možemo smatrati rođenjem radio telekomunikacija, prvog kratkovalnog radio aparata na svijetu. Talijani mnogo utječu i na glazbu. Muzičke bilješke u Italiji stare su preko 1000 godina, a prva opera izvedena je prije kojih 400 godina. Poznati [[Bartolomeo Cristofori]] (1655–1732) prvi [[pijano]] napravio je prije nekih 300 godina.

Italija, bogata europska zemlja, živi od industrije i uslužnih djelatnosti. Poljoprivreda je na zadnjem mjestu, a proizvodi se [[voće]], [[povrće]], [[grožđe]], maslinovo ulje, [[krumpir]], [[soja]], i [[šećerna repa]]. Ribarstvo je značajno jer Talijani vole ribu i imaju jaku ribarsku flotu. Bogatstvo ipak nije ravnopravno raspodijeljeno. Jug je ostao siromašan, i toga radi opustjela su mnoga sela. Mnogi južni Talijani sele u urbana središta sjevera ili druge zemlje za boljim životom i lakšom zaradom.

[[Poljoprivreda]] i [[ribarstvo]] ostalo su glavna zanimanja Talijana sa juga. Proizvode voće i povrće za svoje potrebe, maslinovo ulje i vino i malo poznata durum pšenica (vrsta pšenice; Triticum durum, zvana i macaroni-pšenica). Neke obitelji posjeduju farme, i one su većinom malene.

Talijani, bogati ili siromašni, vole se proveseliti uz pjesmu, ples, vino i dobru hranu. Talijani održavaju kroz godinu razne festivale, pa tako i one vezane uz dobro jelo. Jedna od najskupljih gljiva na svijetu, [[tartuf]], uzrok je raznim festivalima hrane koji se održavaju po mnogim talijanskim gradovima. Tokom prva dva vikenda pretposljednjeg mjeseca u godini u toskanskom gradiću [[Giovanni d’Asso]] održava se festival tartufa. Uz njih možemo naći i gastronomski sir [[parmezan]] i vino 'Chianti Classico'. Uz tartufe naravno idu i [[ravioli]], [[carpaccio]] (klasično: dimljena govedina) i parmezan. Slično je i po drugim talijanskim gradovima: [[San Miniato]], također u Toskani; [[Aqualagna]] u provinciji Pesaro; [[Bobbio]] u Emiliji; [[Alba (Pijemont, Italija)|Alba]] u Piemontu; [[Calestano]] u provcinciji Parma; i [[Savigno]] u provinciji Bologna.

Glazba ima veliku ulogu u životu Talijana. Ljubav prema glazbi odrazila se i u i kroz duhovnu i materijalnu kulturu Talijana. Oni su i danas dobri pjevači, a mladić se djevojci udvarao serenadom ispod prozora. Glazba se uvukla u sve pore života. Njihovi najpoznatiji majstori u izradi glazbenih instrumenata su već spomenuti Bartolomeo Cristofori sa prijelaza iz 17 u 18. stoljeće. [[Andrea Amati]] i sinovi Antonio i Girolamo, te [[Antonio Stradivari]] i [[Giuseppe Guarneri]], svjetski su poznati majstori u izradi violina.

Talijanska glazba, od opere (kao što je [[La Traviata]]) pa do popularne glazbe, svakodnevna je u talijanskom životu. Nose je svuda sa sobom. Sa plesom, koji je usko vezan uz glazbu, isti je slučaj. Ne samo u Italiji, oni su ga sa sobom doneslidonijeli i u druge krajeve gdje su se naselili. I dan danas u Americi Talijani su ponesli i proslavili tarantellu, prati ga [[mandolina]], talijanska gitara.

Kuhinja Talijana je upravo ona, '[[Talijanska kuhinja]]', poznata širom svijeta. Još je [[Marco Polo]], rođen možda na [[Korčula|Korčuli]], inače mletački državljanin, iz [[Kina|Kine]] donio tjesteninu, danas poznatu kao [[Spaghetti]] (u značenju uzice), Talijani više danas ne mogu bez nje. Špageti i [[tjestenina]] zavladali su talijanskim stolom. Obožavaju je sa sosom od [[rajčica]] ili s mljevenim mesom i nazivaju prema gradovima [[spaghetti milanese]] i [[spaghetti bolognese]]. Spaghetti bolognese nazivani kulinarski i Ragù alla Bolognese, pripremaju se od kuhanih špageta i prelijevaju sa sosom od mljevene govedine, s dodatkom olivinog (maslinovog) ulja, [[Crveni luk|luk]]a, [[mrkva|mrkve]], [[origano|origana]], [[celer]]a, sosa od rajčice i nešto crvenog [[vina]], po želji se dodaje i [[čili]]-papričica. Druga jela s tjesteninom također su omiljena, a Talijani su njima 'osvojili ' svijet.

Osobitu popularnost stekla je '[[pizza]]', postala je toliko popularna da se širom svijeta otvaraju ugostiteljski objekti (pizzeria) za posluživanje ove poslastice. Korijeni porijekla ove hrane, čini se, dosežu skroz do vremena, smatra Cliff Lowe, grčke kolonizacije južnih obala današnje Italije. Okrugla plosnata lepinja posipa se i prekriva maslinovim uljem, sosom od rajčice, sirom i drugim. Danas od bezbrojnih vrsta pizza možemo spomenuti na primjer Buffalo Chicken Pizza s pilećim prsima, koju se u američkoj Philadelphiji može nabaviti kao autentična talijanska hrana.