Ulysses S. Grant: razlika između inačica

'''Ulysses Simpson Grant''' (Point Pleasant, [[27. travnja]] [[1822.]] - Mount McGregor, [[23. srpnja]] [[1885.]]), američki vojskovođa, političar i predsjednik SAD-a.

 

 

Ulysses Simpson Grant se rodio kao '''Hyram Ulysses Grant''', sin kožara Jessea Roota Granta (1794.-1873.) i njegove supruge Hannah Simpson (1798.-1883.). Njegovi roditelji su se bili doselili u Ohio iz Pennsylvanije. Godine 1823. su se iz Point Pleasanta preselili [[Georgetown (Ohio)|Georgetown]], u [[Okrug Brown (Ohio)|okrugu Brown]], gdje će mladi Grant provesti skoro cijelo djetinjstvo i ranu mladost.

 

Nakon što je dobio čin [[poručnik]]a, Grant je služio u garnizonima na zapadnim granicama SAD-a. Prilikom putovanja je posjetio [[White Haven plantaža|White Haven]] plantažu u blizini [[St. Louis, Missouri|St. Louis]]a, gdje je živjela obitelj Fredericka Denta, njegovog prijatelja s Akademije. Tamo je upoznao Frederickovu sestru [[Julia Dent|Juliju]], s kojom se zaručio [[1844.]] godine.

 

Vjenčanje je prekinula diplomatska kriza uzrokovana priključenjem [[Teksas]]a SAD-u. S obzirom da Meksiko nije priznao nezavisnost Teksasa, kao ni njegove južne granice, predsjednik [[James K. Polk|Polk]] je poslao promatrački korpus pod generalom [[Zachary Taylor|Taylorom]] na sjevernu obalu [[Rio Grande]]. U proljeće 1846. godine te su se snage, među kojima se nalazio i Grant, sukobile s Meksikancima što je poslije preraslo u [[Američko-meksički rat]]. Grant je sudjelovao u mnogim značajnim bitkama tog rata, uključujući i osvajanje [[Ciudad Mexico|Ciudad Mexica]] koje je dovelo do njegovog pobjedonsnog završetka. Pri tome je dva puta je bio pohvaljen i privremeno unaprijeđen zbog hrabrosti.

 

Godine 1848. Grant se vratio u St. Louis gdje se konačno vjenčao s Julijom. Ona će mu kasnije roditi tri sina i kći, te ga pratiti po garnizonima širom SAD. Jedini izuzetak je bio kada je [[1853.]] poslan u [[Fort Vancouver]] u teritoriji [[Washington (država)|Washington]], te nije mogao snositi troškove puta za obitelj. Godinu dana kasnije je unaprijeđen u čin [[satnik]]a i premješten u [[Fort Humboldt]] u [[Kalifornija|Kaliforniji]]. Dugotrajna razdvojenost od supruge ga je okrenula piću, a [[alkoholizam]] potom učinio nesposobnim za vršenje vojnih dužnosti. Njegovi nadređeni su mu ponudili da podnese ostavku kako bi izbjegao vojni sud. Grant je pristao kako bi se pridružio obitelji u St. Louisu.

 

Grant se tada privremeno riješio viskija, ali njegov civilni život nije bio obilježen velikim uspjesima. Pokušao se baviti zemljoradnjom oko St. Louisa, pri čemu je kupio jednog [[Robovlasništvo|roba]]. Zatim je radio kao prodavač nekretnina, da bi se na kraju došao u [[Illinois]] i zaposlio u očevoj kožari u gradu [[Galena (Illinois)|Galena]].

 

Granta u to vrijeme, za razliku od ostatka SAD-a, politika previše nije zanimala. Nije bio član nijedne stranke, niti je ikada izašao na izbore. Jedini izuzetak su bili predsjednički izbori [[1856.]] godine, kada je dao glas [[Demokratska stranka SAD|demokratskom]] kandidatu i budućem predsjedniku [[James Buchanan|Jamesu Buchananu]], dijelom zato što je smatrao da će Buchanan spriječiti otcjepljenje [[Jug SAD-a|južnih država]], a dijelom i zato što je u [[Kalifornija|Kaliforniji]] bio osobno upoznao [[Republikanska stranka SAD|republikanskog]] kandidata [[John C. Fremont|Johna C. Fremonta]]. Četiri godine kasnije, na najvažnijim izborima u povijesti SAD-a, Grant je apstinirao, iako mu je demokrat [[Stephen A. Douglas]] bio draži od [[Abraham Lincoln|Abrahama Lincolna]].

 

Kada je u travnju 1861. predsjednik Lincoln, nakon južnjačkog [[Bitka za Fort Sumter|napada na Fort Sumter]], uputio poziv za 75.000 dobrovoljaca, Grant je pomogao regrutirati jednu takvu postrojbu, te je doveo u [[Springfield (Illinois)|Springfield]], glavni grad [[Illinois]]a. Sam Grant je odbio zapovjedništvo nad tom postrojbom, a guverner [[Richard Yates]] mu je dao zadatak da regrutira dobrovoljce po državi. Grant je uporno zahtijevao zapovjedništvo na bojištu, i Yates ga je, saznavši za diplomu West Pointa, imenovao [[pukovnik]]om i [[17. lipnja]] dodjelio zapovjedništvo nad 21. pukovnijom Illinoisa.

 

Ta je jedinica poslana na [[Zapadno bojište (Američki građanski rat)|Zapadno bojište]] u [[Missouri]], robovlasničku državu koja je formalno ostala vjerna Uniji, ali u kojoj je bilo mnogo pristaša novostvorene [[Konfederativne Države Amerike|Konfederacije]]. Grant je tamo nekoliko mjeseci proveo uvježbavajući ljudstvo i uvodeći disciplinu među uglavnom neiskusne dobrovoljce. 7.8. je imenovan za brigadnog generala, a nakon toga je stavljen pod zapovjedništvo svog poznanika, generala Fremonta.

 

Prva ozbiljna Grantova akcija bila je okupacija [[Paducah]]a, grada u državi [[Kentucky]] koja se bila proglasila neutralnom u sporu između Sjevera i Juga. To je bio odgovor na južnjačku okupaciju [[Columbus (Kentucky)|Columbusa]] kojom je prekršena ta neutralnost. Prvi veći okršaj s Južnjacima bila je [[bitka kod Belmonta]] u studenom. Ona je završila taktički neodlučno, ali je Grant stekao vrijedno iskustvo i saznanje da su južnjačke snage u najgorem slučaju po kvaliteti jednake njegovim trupama.

 

Na tu je popularnost postao zavidan njegov pretpostavljeni [[Henry Wager Halleck|general Halleck]], koji ga je pokušao smijeniti, ali ga je Lincolnova intervencija vratila na položaj. Početkom travnja je Grantova vojska kod [[Shiloh]]a iznenađena od strane južnjačke vojske na čelu s [[Albert Sidney Johnston|Albertom Sidneyem Johnstonom]]. Ispočetka su sjevernjačke snage potisnute, ali je Grant uspio stabilizirati situaciju do dolaska pojačanja i slijedeći dan organizirati veliki i uspješni protunapad. Iako je odnio veliku pobjedu, a Johnston poginuo, u američkoj javnosti je dotada nezamislivi broj poginulih - 23.000 mrtvih i ranjenih na obje strane - izazvao bijes i zahtjeve za Grantovom smjenom. Grant je ovaj put sačuvao svoj položaj samo zahvaljujući intervenciji svog dobrog prijatelja [[William T. Sherman|Williama T. Shermana]].

 

Slijedećih nekoliko mjeseci je Grant sudjelovao u operacijama snaga Unije u zapadnom [[Tennessee]]ju, a potom ga je zaokupio plan osvajanja [[Vicksburg]]a - ključne južnjačke utvrde kojom se kontrolirala [[Mississippi (rijeka)|rijeka Mississippi]]. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja u proljeće je lansirao složenu operaciju tijekom koje je, suprotno dotadašnjim načelima ratovanja, operirao u neprijateljskom području bez vlastite logističke baze. Cilj je bio postići što je moguće veću mobilnost i spriječiti Južnjake da protiv njega koncentriraju nadmoćne snage.

 

Međutim, rat se nastavio. U rujnu su Južnjaci poduzeli ofenzivu u istočni Tennessee, porazili Sjevernjake u [[Bitka kod Chickamauge|bitci kod Chickamauge]] i blokirali sjevernjački garnizon u gradu [[Chattanooga]]. Grant je u listopadu uspio deblokirati garnizon, a u studenom u odlučnoj [[Bitka kod Chattanooge|bitci kod Chattanooge]] teško poraziti Južnjake te tako stvoriti bazu za budući prodor u [[Georgia|Georgiju]].

 

 

[[Datoteka:Ulysses_Grant_kod_Cold_Harbora.gif|lijevo|200px|mini|General Grant kod [[Cold Harbor]]a, 1864.]]

Sam Grant je osobno preuzeo zapovjedništvo nad [[Vojska Potomaca|vojskom Potomaca]] na [[Istočno bojište (Američki građanski rat)|Istočnom bojištu]], čiji je cilj bio direktno napasti južnjačke snage u Virginiji i osvojiti glavni grad Konfederacije [[Richmond, Virginia|Richmond]]. U svibnju se tim snagama suprotstavila [[Vojska Sjeverne Virginije]] na čelu s legendarnim generalom [[Robert Edward Lee|Leejem]]. Njihov prvi okršaj u [[Wilderness]]u završio je taktičkim porazom Sjevernjaka, ali je Grant, umjesto da se povuče i popuni gubitke, naredio nastavak napredovanja na jug i tako prisilio samog Leeja na povlačenje. To je dovelo do krvavih bitaka kod [[Bitka kod Spotsylvanije|Spotslyvanije]] i [[Bitka kod Cold Harbora|Cold Harbora]] gdje Leejevi taktički uspjesi nisu uspjeli spriječiti sjevernjačko napredovanje i izbijanje pred Richmond gdje je u lipnju otpočeo [[pozicijski rat]].

 

Grantove snage su pretrpile teške gubitke, ali ih je Grant, za razliku od Leeja, mogao nadoknaditi. U međuvremenu je [[William Tecumseh Sherman|general Sherman]] uspješno probio južnjačke linije i u svojem [[Shermanov marš do mora|maršu na more]] opustošio Georgiju i [[Južna Karolina|Južnu Karolinu]], lišivši Jug hrane i drugih resursa.

 

 

Grant je prilikom predaje inzistirao da se prema poraženom neprijatelju dobro postupa, kako bi se što više očuvao njegov ponos i tako olakšalo nacionalno pomirenje nakon rata koji je i dan-danas najkrvaviji u američkoj povijesti.

 

U razdoblju neposredno nakon rata Grant je uživao zenit popularnosti. Novi predsjednik [[Andrew Johnson]], zamjenik ubijenog Lincolna, imenovao ga je prvim [[general armije|generalom armije]] u američkoj povijesti.

 

Međutim, kada je Johnson došao u sukob sa ministrom rata [[Edwin Stanton|Edwinom Stantonom]], Grant se okrenuo republikancima i počeo podržavati njihov program [[Rekonstrukcija (SAD)|Rekonstrukcije]] južnih država. Formalno je postao član stranke i u svibnju 1868. na republikanskoj konvenciji prihvatio kandidaturu za predsjednika. U studenom je relativno lako pobijedio demokratskog kandidata [[Horatio Seymour|Horatija Seymoura]].

 

Po dolasku u Bijelu kuću, ispostavilo se da Grantu nedostaju političko iskustvo kako bi uspješno mogao obavljati svoj mandat. To su zloupotrijebili mnoge nečasne ličnosti, te je Grantova administracija već na samom početku stekla reputaciju legla [[korupcija|korupcije]]. Sam Grant, frustriran nizom skandala koje nije mogao spriječiti, sve je više utjehe pronalazio u piću.

 

Grantova predsjednička administracija uživa neslavnu reputaciju jedne od najkorumpiranijih, a samog Granta se dugo držalo jednim od najgorih predsjednika u američkoj povijesti. Međutim, u posljednje vrijeme takvu Grantovu reputaciju američki historičari manje tumače stvarnim rezultatima, koliko posljedicom ogromnog razočaranja suvremenika koji su, s obzirom na Grantove ratne uspjehe, imali nerealna očekivanja o njegovim političkim i državničkim sposobnostima.

 

[[Datoteka:Grant_statue.jpg||200px|desno|mini|Spomenik Grantu u Galeni, za koga je udovica Julia Grant tvrdila da je potpuno identičan liku njenog pokojnog muža]]