Juraj Ratkaj: razlika između inačica

 

Prijateljevao je i ratovao zajedno s banom Ivanom Draskovicem i mnogim drugim odlicnicima toga vremena, kao sto su bili knez Juraj Frankopan i grof Petar Zrinski. Nasao je vremena i za prilicno slobodan zivot u svome prekrasnome dvorcu Veliki Tabor, ali i za stvaranje vrlo zanimljivih knjizevnih i povijesnih spisa. Njegov prijevod s latinskoga Kriposti Ferdinanda Drugog osobito je vrijedan zbog predgovora u kojem spocitava svojim sunarodnjacima sto su nemarni u pogledu knjige i sto se odaju drugim radostima, premda bi zidine njegovog Velikog Tabora mogle i njemu spocitnuti brigu za ovozemaljske radosti. Njegove sposobnosti dale su naslutiti da ce izrasti u velikana svoga roda, no zestina, neposlusnost, svojeglavost i nedolicnost doveli su ga do toga da je bio lisen kanonicke casti i dohotka. Pri kraju zivota, iako je bio lisen kanonicke casti, zahvaljujuci milosti biskupa Petretica, odredjen je za zupnika Svetog Ivana u Zagrebu, gdje je u miru proveo svoje posljednje dane.

<references/>