Bibliografski zapis: razlika između inačica

bibliometrijski su već rano bile uočene pravilnosti u raspodijeli različitih vrsta podataka, koje se prema autorima što su ih prvi opisali nazivaju zakonima s njihovim imenima. Tako, Lotkin zakon formulira raspodjelu autora koji obavljaju u nekoj disciplini u odnosu na njihovu produktivnost; Bradfordov zakon raspršenja odnosi se na raspodjelu učestalosti publikacija (obično časopisa) u nekom tematskom području, ili članka u određenom skupu časopisa; Zipfov zakon izveden je iz zaspodjele riječi u određenom skupu dokumenata, na temelju učestalosti pojavljivanja. Zajdenička je karakteristika svih bibliometrijskih raspodjela neravnomjernost (asimetričnost) s izraženom tendencijom da se podaci, neovisno o tipu s jedne strane koncentriraju u malom broju analiziranih jedinica (npr. mali broj autora proizvodi velik broj radova, literaturaiz jednog područja koncentrirana je u malom broju časopisa itd.), a s druge strane, rasprašuju se tako da ima uvijek velik broj jedinica s minimalnim doprinosom.

Bibliometrija je za publikacije što i demografija za ljude; bibliografije, koje joj pružaju temeljne podatke („sirovinu“) usporedive su s popisima stanovništva. Kao što se ne zahtjeva da demografi poznaju osobno ljude što ih proučavaju u skupinama.