Razlika između inačica stranice »Galski ratovi«

bez sažetka
m (r2.5.2) (robot Mijenja: sv:Gallerkrigen)
Pod pojmom '''Galski rat''' podrazumijeva se vojni pohod koji je poduzeo rimski vojskovođa [[Gaj Julije Cezar]] (Gaius Iulius Caesar) protiv "slobodne Galije" u vremenu od 58. do 51/50. pr. Kr.
 
Najvažniji izvor o ratu predstavlja spis koji je Cezar napisao pod naslovom ''Komentari o Galskom ratu'' (lat. Commentarii de bello Gallico) čiju je 8. knjigu napisao jedan njegov časnik, [[Hircije|Aul Hircije]]. Ovo djelo, koje je i u literarnom smislu jako uspješno, omogućuje točno praćenje pohoda. I pored toga treba imati u vidu da su događaji predstavljeni iz [[Cezar]]ovog uglakuta i da ima jako malo drugih povijesnipovijesnih djela (kao npr. [[Dion Kasije|Diona Kasija]]) koja mogu poslužiti kao izvor.
 
== Razlozi za rat ==
[[Helveti]], koji su naseljavali današnju [[Švicarska|Švicarsku]] došli su pod udar [[Ariovist]]a, za koga se vjeruje da je bio poglavica [[Svevi|Sveva]], tako da su se morali povući u pravcu [[Galija|Galije]]. Zbog toga su se 58. godine pr. Kr. obratili [[Cezar]]u, kao tamošnjem rimskom upravitelju, jer su željeli prijeći preko rimske provincije koja je nosila naziv [[Narbonska Galija]] (lat. Gallia Narbonensis, današnja [[Provansa]]). Međutim, [[Cezar]] je ovo odbio i dao izgraditi zid koji bi [[Helveti|Helvete]] spriječio u njihovom naumu. [[Helveti]] su jednostavno zaobišli ovaj zid, pa i rimsku provinciju Narbonsku Galiju, ali je [[Cezar]] ipak okupio armiju uzevši i dvije novoformirane [[legija|legije]] iz [[Italija|Italije]] i stigao [[Helveti|Helvete]] kod mjesta [[Bibrakta]], gdje ih je teško porazio i natjerao na povratak.
 
Ovakav [[Cezar]]ov postupak nije bio potpuno legitiman, jer je rimski zakon propisivao da vojska jedino može voditi opravdane ratove, dok je istovremeno [[Rimski senat|Senat]] jamčio pomoć [[Edui]]ma koji u tom trenutku, realno, nisu bili ugroženi. Međutim, [[Cezar]] je po svaku cijenu želio svoju upravu nad ovim provincijama maksimalno iskoristi kako bi povećao svoj ugled u [[Rim]]u, pa je tako kao objavu rata uzeo [[Ariovist]]ovo naseljavanje u današnjem [[Alzas]]u, teritoriju koji je graničio sa [[Galija|Galijom]], a koju je ovaj svevski poglavica na poklon dobio od jednog plemena, [[Sekvani|Sekvana]], sa kojima je zajedno ratovao protiv [[Helveti|Helveta]]. U svojim spisima [[Cezar]] je tvrdio da je [[Ariovist]] planirao pokoriti cijelu [[Galija|Galiju]], pa je u ljeto [[58. pr. Kr.]] krenuo u rat. [[Ariovist]] je katastrofalno potučen i samo čudom se uspio spasiti.
 
== Prvi dio rata ==
[[Datoteka:Celtes.jpg|mini|desno|300px|[[Kelti|Keltski ratnici]] iz 1. stoljeća pr. Kr.]]
 
Iako se već u pohodu protiv [[Svevi|Sveva]] pokazalo da rimska armija ne želi ratovati samo da bi zadovoljila ambicije svojih vojskovođa (kasniji rimski povjesničar [[Dion Kasije]] izvještava o skoro otvorenim pobunama u Cezaroj vojsci), [[Cezar]] se početkom sljedeće godine, [[57. pr. Kr.]] odlučuje za još jedan riskantan pohod. Izgovor je, ovoga puta, našao u navodnoj zavjeri [[Belgi|Belga]] i ostalih [[Gali|Gala]], ali mu je pravi cilj od samoga početka bilo pokoravanje cijele "[[slobodna Galija|slobodne Galije]]". Da bi postigao ovaj cilj Cezar je pojačao svoje trupepostrojbe na ukupno osam [[Rimska legija|legija]] (u ljeto [[53. pr. Kr.]] pod svojomsvojim komandom jezapovjednštvom imao cjelihje cijelih 10 [[legija]]). Ovolika koncentracija vojne snage u rukama samo jednog upravitelja provincije sigurno je uznemirila [[Rimski senat|rimski Senat]], posebno jer je ova armija postala moćnamoćan ratnaratni mašinastroj kojakoji seje Cezaru zaklelaprisegao na vjernost. Ovakav razvojrazvitak događaja nije proistekao samo iz Cezarove karizme i njegovog ratnog genija, već i iz činjenice da je on odlično razumjevaorazumijevao i materijalne potrebe svojih vojnika za čije je namirenje, ali i popunjavanje osobnih zaliha, često organizirao pljačkaške pohode protiv galskih sela.
 
U svom pohodu [[Cezar]] se oslanjao i na galske saveznike [[Rim]]a, kao što su bili [[Edui]] koji su jako profitirali od vojnog pohoda iz godine 58. pr. Kr. ali je računao i na poslovičnu galsku neslogu koju je vješto koristio za svoje ciljeve. U prvom naletu rimske legije su prodrle na sjever [[Galija|Galije]], teško porazile [[Belgi|Belge]] (pri čemu je pleme [[Neuri|Neura]] gotovo potpuno istrebljeno) i tako izbile na obalu [[Atlantik]]a. [[Cezar]] je javio da je cjelacijela [[Galija]] pokorena, što nije odgovaralo istini.
 
Već sljedeće godine, [[56. pr. Kr.]], [[Cezar]] je morao da ugušiugušiti nekoliko ustanaka pokorenog stanovništva. Ništa drugačije nije bilo ni u godinama koje su dolazile, tako da je, praktično, svakog ljeta rimska vojska bila angažirana u gušenju pobuna i ponovnom pokoravanju [[Gali|Gala]]. Da bi jasnije demonstrirao rimsku vojnu superiornost, Cezar je poduzeo i jedan vojni pohod preko
[[Rajna|Rajne]] u kasno ljeto 55. pr. Kr., kao i dvije ekspedicije na [[UK|Britanska otočje]] (u ljeto 55. i proljeće 54. pr. Kr.). Po povratku sa drugog pohoda u jesen 54. Cezar je opet morao daugušiti gušigalski ustanak Gala, ovoga puta plemena [[Kornuti|Kornuta]], koji su se pobunili zbog nametanja poreza i obaveze daobveze dajudavati pomoćne trupepostrojbe rimskoj vojsci.
 
U studenom 54. pr. Kr. rimska vojska je kod [[Atvatuk]]a pretrpjela težak poraz, kada je udeoni kralj [[Eburoni|Eburona]], [[Ambioriks]], uništio jednu legiju i pet kohortikohorta rimske vojske. [[Cezar]], koji je zimu provodio u logoru [[Samarobriva]] (danas [[Amijen]]) od tada se svirepookrutno svetio civilnom stanovništvo ovog ratobornog plemena.
 
Da bi zaustavili dalje istrebljenje nedužnog naroda, galske starješine su se okupile i predale [[Cezar]]u 53. godine pr. Kr. dozvoljavajući i da se pogube vođe bune. Pošto su iste godine u pomoć nemirnim [[Gali]]ma pristigla i neka [[Germani|germanska]] plemena, odlučio se Cezar na svoj drugi prelazak preko [[Rajna|Rajne]]. Kako je situacija u Galiji izgledala mirna Cezar je krajem te godine svoje trupe povukao u sjevernu [[Italija|Italiju]] jer su u Rimu opet izbili politički nemiri. Tu ga je početkom 52. godine pr. Kr. zatekla do tada najveća galska buna.
== Galski ustanak pod Vercingetoriksom (52. pr. Kr.) ==
 
Veliki galski ustanak, koji je ugrozio plodove [[Cezar]]ovih osvajanja, izbio je u [[Cenabum]]u (današnji [[Orlean]]). Grad su na juriš zauzeli [[Kornuti]] koji su za svog vođu uzdigli mladog poglavara [[Arvern]]a, [[Vercingetoriks]]a, koji je odmah pokušao da izoliraizolirati rimske trupepostrojbe u njihovim obližnjim zimovnicima. Da bi to spriječio [[Cezar]] je po snjegomsnijegom zavijenim planinskim prevojimaprijevojima doveo svježe trupesnage i ponovo osvojio [[Cenabum]]. Tada [[Gali]] prelaze na novu, gerilsku taktiku. Umjesto sukoba sas bolje opremljenim i odlično uvježbanim rimskim legijama na otvorenom polju, [[Vercingetoriks]] se odlučio da napadanapasti razvučene rimske linijeopskbrne snabdjevanjacrte. Tek pošto je nakon ogorčene borbe za [[Avarikum]] [[Cezar]] uspjeouspio 52. pr. Kr. da osvojiosvojiti ovaj strateški važan grad, rimska vojska je mogla ponovo da pređeprijeći u ofenzivu. Najbolji Cezarov vojskovođa, [[Tit Labijen]], dobio je zadatak dazadaću na sebe privučeprivući pažnju galskih snaga, dok bi Cezar napao [[Arverni|Arverne]]. Umjesto očekivane pobjede [[Rimljani]] su doživjeli gotovo katastrofalni poraz u bicibitci kod [[Bitka kod Gergovije|Gergovije]], nakon čega su se i druga galska plemena, do tada rimski saveznici (kao npr. [[Edui]]) priključila ustanicima.
 
Tek u ovakvoj situaciji do punog izraza je došao Cezarov vojnički genijegenij. Umjesto dapovući se povuče i [[Galija|Galiju]] prepustiprepustiti njenoj sudbini, Cezar kreće u kontranapadprotunapad i u bicibitci kod današnjeg [[Dijon]]a na [[Armankon]]u poražavaporazio je [[Vercingetoriks]]a. I tada galski vođa čini svoju fatalnu grešku, koju ni do danas povjesničari nisu uspjeli da objasneobjasniti. Umjesto da nastavije nastavio sas brzim manevrima u susret svojim pomoćnim jedinicamapostrojbama, onodlučio odlučujeje dazatvoriti se zatvori u tvrđavu [[Opsada Alezije|Aleziju]]. [[Cezar]] je brzo reagirao i oko utvrđenja postavio dva prstena svojih trupasnaga: jedan koji je trebao da spriječispriječiti Gale da napustenapustiti grad i, drugi, koji je onemogućavao pojačanju daprobiti se probije do [[Vercingetoriks]]a. PoštoBudući da nisu uspeliuspjeli daprobiti se probiju do grada, Gali su se uskoro povlačepovukli prepuštajući svoju izgladnjelu i izmučenu braću u [[Alezija|Aleziji]] njihovoj daljoj sudbini. Krajem rujna [[52. pr. Kr.]] [[Vercingetoriks]] se predao. Kao ratni pljenplijen Vercingetoriks je odveden u Rim i posljeposlije učešćasudjelovanja u [Cezarovom [[Rimski trijumf|trijumf]]u javno pogubljen.
 
== Kraj rata ==
PoštoBudući da se bližio kraj njegovom namjesništvu nad ovim provincijama Cezar je požurio da rat pobjedonosno privedeprivesti kraju. Sa druge strane, posljeposlije odlaska [[Vercingetoriks]]a [[Gali]] više nisu imali centralnusredišnju figuru koja bi mogla danametnuti se nametne kao ratni vođa. Galske poglavice, umorni od rata, koje je Cezar pridobio slatkoriječivimslatkorječivim obećanjima i bogatim darovima, odlučile su da prihvateprihvatiti rimsku vlast.
 
Bilans rata je bio katastrofalan po Gale. Njihova zemlja je bila toliko iscrpljena, plemena toliko prorjeđenaprorijeđena, da je čitava provincija bila vojno osigurana već u 50. godini pr. Kr. i to u tolikoj mjeri da je ostala potpuno mirna još i za vrijeme rimskog građanskog rata između Cezara i Pompeja. U ovom ratu Cezar je uspješno koristio protiv svog rivala [[Pompej]]a vojne odrede očvrsle u borbama protiv Gala.
 
Desetkovano stanovništvo [[Galija|Galije]] brzo je [[Romanizacija|romanizirano]], a Galija je postala jedna od najznačajnijih rimskih provincija u kojoj se [[galo-rimska kultura]] očuvala i posljeposlije [[pad Zapadnog Rimskog Carstva|pada]] [[Zapadno rimskoRimsko carstvoCarstvo|Zapadnog rimskogRimskog carstvaCarstva]] u 5. stoljeću noveKristove ere.
 
{{Commonscat|Gallic War}}