|
'''Stvarno pravo''' je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi koji nastaju među ljudima glede neposrednog gospodarskog iskorištavanja stvari, ili kraće - skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi među ljudima povodom stvari. To je ujedno definicija stvarnog prava u objektivnom smislu. U subjektivnom smislu, stvarno pravo su različita ovlaštenja glede stvrai koja subjektima u stvarnopravnim odnosima priznaju norme objektivnog prava.
Rimski pravnici izbjegavaju definiranje, (''omnis definitio in ius civile pericolosa est'') te o stvarima govore na taj način što govore o vrstama stvari. Važano je zamjetiti kako u rimskom pravu pod stvarima podrazumjevamo i prava (koncept beztjelesne stvari) kao npr. službenosti (''servitutes''). Pored stvari drugi važan pojam rimskoga prava je pravni posao.
Podjele stvari (po udžbeniku znamenitoga Gaiusa, te iz [http://www.gmu.edu/departments/fld/CLASSICS/justinian.html|[Codex Iustinianus]]):
==Oblici stvarih prava==
RES IN COMMERCIO te EXTRA COMMERCIUM - stvari u i izvan promjeta
Za stvarno pravo u našem pravnom sustavu važi načelo zatvorenog broja stvarnopravnih odnosa (''numerus clausus''), tzv. rimski kriterij. To konkretno znači da u određenom građanskopravnom sustavu postoje samo oni oblici stvarnopravnih odnosa koje je kao takve odredio propis.
Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nabrojana su stvarna prava:
RES DIVINI te HUMANI IURIS - stvari božanskog te ljudskog prava - Stvari božanskoga prava se nadalje djele RES SACRE, SANCTE te RELIGIOSE. Stvari božanskog prava služe za potrebe hramova te kultu zagrobnih božanstava ili predaka. Svakako su izvan promjeta a uz sebe svezuju rigidna pravila o kažnjavanju. Legenderni je osnivač Rima, Romul navodno ubio svoga brata, jer ovaj nije poštivao granicu grada (koju su obilježili osobito posvećeni volovi). Kasnije je i [[Zakon XII tablica|Zakonom XII tablica]] ''Lex duodecim tabularum'' predviđena kazna smrću, na primjer, za prelazak gradskog zida izvan vrata.
# [[pravo vlasništva]]
# [[pravo služnosti]]
# [[založno pravo]]
# [[pravo stvarnog tereta]]
# [[pravo građenja]]
Stvarna prava se mogu klasificirati kao:
RES MANCIPI te NEC MANCIPI - važna je podjela stvari još iz [[klasičnog prava]]. Res mancipi su najvažniji predmeti u svezi poljodjelstva, te se pravo vlasništva prenosi na osobito svečani način - uz svjedoke te libripensa (mjerača vagom). U klasičnome pravu, bilo je osobito važno da se prijenos vlasništva na stokom, zemljištem i dr. učini poznatim. Kasnije je ova podjela ostala aktualna, jer je sprječavala ''peregrine'' da stječu vlasništvo na zemljištu na apeninskom poluotoku obzirom kako im nije bilo dopušteno učestvovanje u ovom (podrjetlom možda i religijskom) ritualu, ali zahvaljujući [[pretorskom pravu]], nije smjetala promjetu . Dakako, ova je podjela izgubila smisao nakon Karakalina edikta (Aedictum Caracalae) kojim su i peregrini stekli pravo rimskog građanstva.
* stvarna prava na vlastitoj stvari - ''pravo valsništva''
* stvarna prava na tuđoj stvari - ''pravo služnosti, založno pravo, pravo stvarnog tereta, pravo građenja''
Važno je napomenuti da [[posjed]] nije stvarno pravo, već pretpostavka pojedinih stvarnih prava
RES DIVISIBILES te INDIVISIBILES
[[Kategorija:Pravo]]
RES CORPORALES te INCORPORALES
RES MOBILES te IMOBILES...
| 