Río Abiseo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{UNESCO-svjetska baština
|ime mjesta = Nacionalni park Río Abiseo
|slika = ColaRío amarillaMarañón 03296.jpgJPG
|godina = [[1990.]] <small>(14. zasjedanje) Prošireno 1992.
|vrst baštine = Kulturno dobro
Redak 16:
}}<small>Lokacija NP Río Abiseo u Peruu</small></center>
}}
'''Río Abiseo''' je područje između dolina rijeka [[Marañón]] i [[Huallaga]] u [[peru]]anskoj pokrajini [[Mariscal Cáceres]] ([[San Martín departman]]), nadmorske visine u rasponu od 350 do 4.200 metara. 70% njegove površine prekriva '''Nacionalni park Río Abiseo''' koji je osnovan 1983. godine kako bi se zaštitila njegova velika [[bioraznolikost]] [[kišna šuma|kišnih šuma]] [[Ande|Anda]] i veliki broj [[endem]]a, ali i 36 [[Pretkolumbovska Amerika|pretkolumbovskih]] [[arheologija|arheoloških]] lokaliteta koji oslikavaju jasnu sliku andskih kultura prije [[Inka]]. Zbog toga je njegovih 2.745,2 km² upisano na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Americi]] 1990. godine<ref>{{cite web |url=http://whc.unesco.org/en/list/548 |title=Río Abiseo National Park |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=28. siječnja 2012.}}</ref>".
[[Slika:Maranon.jpg|mini|lijevo|<center>Gronji tok rijeke Marañón]]
 
==Prirodne odlike==
[[Slika:Cola amarilla.jpg|mini|lijevo|<center>Žutorepi vunasti majmun]]
 
Unutar granica NP Río Abiseo nalaze se tri zemljopisno udaljene ekoregije: kišna šuma Ucayali na nižim visinama, peruvanska [[yunga]] ([[Ajmarski jezik|ajmarski]] za "topla zemlja") šuma u srednjim zonama i [[páramo]] šuma središnjih Kordiljera<ref>D. M. Olson, E. Dinerstein i dr., ''[http://gis.wwfus.org/wildfinder/ Terrestrial Ecoregions of the World: A New Map of Life on Earth]'', [http://en.wikipedia.org/wiki/BioScience BioScience br. 51.], str. 933.-938. {{en icon}} Preuzeto 30. siječnja 2012.</ref>. Zapravo u Río Abiseu se nalazi sedam klimatskih zona: planinska šuma (koja prekriva većinu parka se sastoji od niskih stabala, mahovine i lišajeva), tropska planinska šuma, planinska kišna šuma, tropska kišna šuma, visokoandske livade (''[[puna]]'') i suha šuma. Vlažnost je velika i količina padalina se proteže od 0,5 do 2 m godišnje, zbog čega je tlo izrazito kiselo. Ipak unutar parka ima oko 5.000 vrsta biljaka od kojih 980 vrsta obitava na velikim visinama, a 13 ih je endemskih i obitavaju isključivo u parku.
 
[[Endem]]ski Žutorepižutorepi vunasti majmun (''Oreonax flavicauda'', slika desno), za kojega se mislilo kako je istrijebljen, je uoćen u parku. On je jedan od razloga osnutka parka, ali i njegova upisa na UNESCO-vu svjetsku baštinu. Ostale ugrožene životinje koje obitavaju u parku su: [[medvjed naočar]], [[dugodlaki majmun-pauk]] ''(Ateles belzebuth)'', [[peruvanski guemal]] ''(Hippocamelus antisensis)'', [[planinska paka]] ''(Cuniculus taczanowskii)'', žutoobrvasti [[tukan]] ''(Aulacorhynchus huallagae)'', crvenoplašta pećnićarka (''Phacellodomus berlepschi ''), itd.
 
==Arheološki lokaliteti==