Sveti Martin (otok): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 26:
Prvi tragovi ljudske prisutnosti stari su otprilike 3500 godina, te vjerojatno pripadaju [[Ciboney]] Indijancima. Oko 800. godine otok naseljavaju [[Taíno]] Indijanci. Ovaj narod je ovdje živio u poljoprivredno-ribarskoj zajednici koja je cijenila umjetnost i duhovnost. Indijanci [[Carib|Karibi]] dolaze na otok te ubijaju i porobljavaju bivše stanovnike Svetog Martina. U vrijeme dolaske europskih istraživača Karibi su u potpunosti zamijenili ranije stanovništvo otoka.
Za vrijeme svog drugog putovanja [[1493]]. [[Kristofor Kolumbo]] otkriva otoka i daje mu ime ''Isla de San Martín'' po [[Sveti Martin|Svetom Martinu]] iz Toursa, zato što je otok otkriven [[11. studenog]], tj. na Martinje. Iako je otok proglašen španjolskim vlasništvom, Kolumbo nikad nije pristao na otok, a njegovo naseljavanje predstavljalo je malu važnost Španjolskoj. Otok je bio privlačniji Francuzima, koji su željeli kolonizirati sve otoke između [[Trinidad]]a i [[Bermuda]], te Nizozemcima kojima je otok bio na pola puta između njihovih kolonija u [[Nova Nizozemska|Novoj Nizozemskoj]] i [[Brazil]]a. Budući da je mali broj ljudi nastanjivao ovaj otok, Nizozemci su relativno lagano podigli naselje 1631., te utvrdu Amsterdam kao zaštitu od napadača. Prvi nizozemski guverner postao je Jan Claeszen Van Campen, a Nizozemska istočnoindijska kompanija pokrenula je vađenje soli. Na otok su došli i Francuzi i Britanci, a ubrzo i Španjolci koji su zbog želje za kontrolom nad trgovinom soli sada pokazali interes za otok. [[Osamdesetogodišnji rat]] između Španjolske i Nizozemske također je bio jedan od razloga za napad.
Godine [[1633]]. Španjolci oduzimaju Nizozemcima otok, te protjerivaju koloniste. Na Point Blanche osnivaju vlastitu utvrdu. Iako su Nizozemci u nekoliko navrata pokušali vratiti otok, svi napadi bili su neuspješni. Petnaest godina nakon što je Španjolska osvojila otok završio je rat. Budući da je nestala potreba za karipskom bazom, a i sam otok nije donosio dobit, [[1648]]. Španjolci prestaju braniti te napuštaju otok.
Nakon što je otok postao ponovno slobodan, Nizozemci i Francuzi ponovno žele ovdje pokrenuti svoja naselja. Nizozemski kolonijalisti došli su sa [[Sint Eustatius]]a, dok su francuski došli sa [[Saint Kitts]]a. Iako je u početku postojao sukob između ove dvije skupine, obje strane su shvatile da njihovi protivnici neće lako odustati od svojih namjera. Kako bi spriječili rat, [[1648]]. dvije zemlje potpisuju Concordijski sporazum kojim je otok podijeljen na dva dijela. Francuska strana dobila je veći dio teritorija zbog prijetnje mornaricom.
Unatoč sporazumu, odnosi između dvije strane otoka nisu uvijek bile prijateljske. Između [[1648]]. i [[1816]]. zbog sukoba je šesnaest puta došlo do promjene granice. Na kraju su Francuzi dobili ipak osjetno veći dio otoka. Iako su Španjolci prvi počeli s dovođenjem [[rob]]ova, njihov broj je bio mali. Zbog masovnijeg uzgoja pamuka, duhana i šećerne trske na plantaže je doveden veliki broj robova koji su premašili broj zemljovlasnika. Zbog okrutnog tretmana robovi su organizirali pobune, te se njihova brojčana snaga nije više mogla zanemarivati. Na svojoj strani Francuzi su ukinuli ropstvo [[12. srpnja]] [[1848]]., dok su Nizozemci to učinili petnaest godina kasnije.
Nakon ukidanja ropstva plantaže su počele propadati, a gospodarstvo otoka bilo je u problemima. Važan ekonomski oporavak dogodio se [[1939]]. kada je Sveti Martin proglašen neporeznom zonom. Nizozemci su se već 1950-ih počeli orijentirati na [[turizam]], dok su Francuzi počeli s razvojem te aktivnosti tek dvadesetak godina kasnije. Turizam je trenutno pokretačka aktivnost gospodarstva otoka.<ref>[http://www.st-maarten.com/history.htm St. Maarten: Bits of history"]. Turistički ured St. Maartena. {{eng icon}}</ref>
Dana [[5. rujna]] [[1995]]., uragan Luis nanio je otoku veliku štetu, 35 godina nakon velikog uragana Donna.
== Zemljopis ==
| |||