Arhivistika: razlika između inačica

Od 19.st. stoljeća djelatnost arhiva bila je usmjerena prvenstveno na potrebe povjesničara. Uz pomoćne povijesne znanosti, na arhivistiku su gledali kao na radni naputak za opis arhiva. Neposredno prije 2.svj. rata, a poglavito nakon njega, arhivska se djelatnost postupno počela oslobađati društva povijesne znanosti. I u povijesnoj je znanosti došlo do odmaka od klasičnog poimanja izvora

Papir je proizveden u [[Kina|Kini]] oko 105.g. p.n.e. otkuda se proširio po cijelom svijetu. Izrađivan je ručno iz lanenih i pamučnih krpa, praktički bez dodataka kemikalija. Osnovne sirovine koje koristi suvremena industrija papira su: drvenjača, celuloza drvnog porijekla, stare krpe, stari papir, a kao dodaci radi veće trajnosti u nekim slučajevima i sintetska i mineralna vlakna. Uvođenjem celuloze drvnog porijekla i drvenjače u proizvodnji papira naglo se pogoršavaju njegova svojstva, a time i trajnost. Iako drvenjača ima loša svojstva, ona se zbog niske cijene i dalje koristi u industriji.

Pergamena je neštavljena kozakoža zivotinjaživotinja obrađena na poseban način kako bi mogla sluzitislužiti kao podloga za pisanje.

Dužnosti jednog arhivista[[arhivist]]a uključuju stjecanje i procjenjivanje novih zbirki, sređivanje i opis arhivskog gradiva, pružanje referentnih usluga, i konzervacija materijala. pri obradi građe, arhivist primjenjuje dva važna principa: provenijenciju i izvorni poredak (respect des fonds). Prevenijencija se odnosi na porijeklo (izvor) građe, odnosno tko ju je stvorio. Ideja o načelu izvornog poretka primjenjuje se čuvanjem gradiva u njegovom prvobitnom poretku, onako kako je to utemeljio sam autor. Ovo također znači kako se zapisi jednog poduzeća ne bi trebali miješati sa zapisima drugih. Izvorni poredak nije uvijek najbolji način za očuvanje neke zbirke, a arhivist mora upotrijebiti svoje iskustvo i dosadašnju praksu kako bi odredio pravi način za očuvanje zbirke različitih medija te onih s nedostatkom jasnog prvobitnog uređenja.