Razlika između inačica stranice »Željko Poljak (liječnik)«

bez sažetka
{{wikipedizirati}}
[[File:Dr. Željko Poljak.jpg|thumb|Dr. Željko Poljak]]Željko Poljak rodio se je [[9. rujna]] [[1926.]] u [[Zagreb|Zagrebu]], gdje je studirao na Filozofskom i Prirodoslovno-matematičkom te 1952. diplomirao na [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinskom fakultetu]]. Do mirovine je radio na OEL klinici Šalata u Zagrebu kao specijalist otorinolaringolog, subspecijalnost alergologija i klinička imunologija. Stupanj doktora znanosti stekao je 1969., habilitirao 1971., naslov primarijusa stekao 1972., za sveučilišnog profesora izabran je 1976., za člana [[Akademija medicinskih znanosti Hrvatske|Akademija medicinskih znanosti Hrvatske]] 1981., člana [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]] 1996., za začasnog člana Hrvatskog liječničkog zbora 1997. Na Medicinskom fakultetu je organizirao i vodio postdiplomske studije ORL (od 1977.) i Alergologija i klinička imunologija (od 1979.), bio predsjednik Sindikata kliničkim medicinskih znanosti (od 1975.) i predsjednik Odbora za nostrifikaciju diploma (od 1982.). U Kliničkom bolničkom centru Zagreb bio je predsjednik Stambene komisije (1969.), Komisije za reizbor rukovodećih kadrova (1970.) i Komisije za reorganizaciju uprave (1970.). U Hrvatskom liječničkom zboru bio je 12 godina član Glavnog odbora (od 1990.), predsjednik Alergološke sekcije (1978.), potpredsjednik Sekcije za alkoholizam (od 1980.), osnivač Hrvatskog društva za medicinsko nazivlje (1992.) i Literarnog kluba (2002.) te obnovitelj Hrvatskog likovnog društva liječnika. U Udruženju alergologa i kliničkih imunologa Jugoslavije bio je tajnik (od 1969), u Ligi za borbu protiv pušenja potpredsjednik (od 1987.). Objavio je oko 120 znanstvenih i stručnih radova, bio je urednik »Liječničkog vjesnika« (1975-1978.), predsjednik Izdavačkog savjeta »Sveučilišnog vjesnika«, urednik desetka stručnih zbornika i udžbenika, od 1991. je urednik »Liječničkih novina«. Bio je predsjednik Izdavačkog savjeta »Sveučilišnog vjesnika« itd. Važnija djela iz kroatistike: Hrvatski književnik Ivo Andrić, 2002., Karlobaške ljekaruše, 2008. Nikad nije bio član nijedne političke stranke. Publicistikom se počeo baviti 1950. i dosad napisao preko tisuću raznih članaka, često polemičkog karaktera, u više od 70 časopisa i novina.
 
[[planinarstvo|Planinarenjem]] se počeo baviti 1947. u Planinarskoj sekciji FD »Dinamo« u Zagrebu, bio je član PD-a »Zagreb« od osnutka 1948., suosnivač PD-a Sveučilišta »Velebit« 1950., osnivač i predsjednik PD KBC-a »Maksimir« 1986., osnivač Planinarskog kluba Hrvatskog lječničkog zbora 1995., i Hrvatskog društva za medicinsko nazivlje, predsjednik FD »Medicinar«,. predsjednikČlan je vodstva Hrvatskog planinarskog saveza neprekidno više od 60 godina (1981-od 19831959.) ikao član izvršnog odbora, predsjednik njegovih komisija za [[HGSS|GSS]], za izdavačku djelatnost i za ekspedicije, apredsjednik saveza (1981- 1983.), od 1959. do 2000. neprekidno urednik »[[Hrvatski planinar|Hrvatskog planinara]]« (prije „Naših planina“), zatim do 2012. član nadzornog odbora. Nosilac je Zlatnog znaka hrvatskog, slovenskog i BH-planinarskog saveza, Trofeja za fizičku kulturu Hrvatske, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zrakama, Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, Trofeja Međunarodnog olimpijskog odbora »Sport and Environment«, počasni član HPS itd.
Publicistikom se počeo baviti 1950. i dosad napisao oko tisuću raznih članaka i putopisa.
Planinarski je pisac i teoretičar. Objavljuje planinarske vodiče (Klek, 1959.; Učka, 1967.; [[Velebit]], 1969.; [[Medvednica]], 1970.; [[Planine Hrvatske]], 1974. - 2007. sedam izdanja, Zlatna knjiga Hrv. planinarstva, 2004., 50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj, 2000. - 2008. četiri izdanja itd.) i povijesnih djela (Hrvatsko planinarstvo, 1975.; Slike iz povijesti hrvatskog planinarstva, 1987.; Hrvatska planinarska književnost, 1994.). Trasirao je [[Velebitski planinarski put]] i [[hrvatska planinarska transverzala|hrvatsku planinarsku transverzalu]]. Bavi se planinarskom fotografijom. Sa svojim dijapozitivima održao je veći broj predavanja. U studentskim danima bavio se kao član AO PDS-a »Velebit« alpinistikom (prvenstveni usponi u Prokletijama i Dinari). Sistematski je proučio sve hrvatske planine i mnoga europska gorja (Pirineji, Apenini, Alpe, Tatre, Karpati, Skandinavija, britansko otočje, Iberski poluotok, balkanske zemlje), a izvan Europe je kao svjetski putnik planinario po Armeniji, Anadoliji, Kurdistanu, Mongoliji, Iranu, Sundajskom otočju, Rocky Mountainsu, džunglama Yucatana, polinezijskim vulkanima i Himalaji. Prvi je istaknuo hrvatsku zastavu na jednom himalajskom vrhuncu (u Annapurni, 1971.).
 
Anonimni suradnik