Burgundi: razlika između inačica

'''Burgundi''' su bili [[Istočni Germani|istočnogermansko pleme]] kojima je prvotna postojbina bila najvjerojatnije [[Skandinavija]] te su prešli na [[otok]] [[Bornholm]], koji se na staronordijskom jeziku zvao ''Burgundarholmr'' (otok Burgunda), a od tamo su naselili [[Europa|Europu]]. Prema ''Þorsteins saga Víkingssonar'', [[Veseti]] su naselili otok ili zemlju, koja se zvala zemlja Burgunda, tj. ''Bornholm''. [[Alfred Veliki]] u svom prijevodu ''Orosiusa'' koristi ime ''Burgenda land''. Pjesnik i mitolog [[Viktor Rydberg]] ([[1828.]] - [[1895.]]), u djelu (''Our Fathers' Godsaga'') govori da su Burgundi zadržali usmenu predaju o svom skandinavskom podrijetlu prema ranosrednjovjekovnom izvoru ''[[Sigismund Burgundski|Vita Sigismundi]]''.

Burgundsku predaju o skandinavskom podrijetlu potvrđuju dokazi kao što su imena mjesta i pokrajina te arheološki dokazi ([[Stjerna]]) pa se zato može smatrati da je njihova predaja točna <ref>(Musset, str. 62)</ref>. Zbog toga što je Skandinavija bila vrlo daleko od obzora ranih rimskih izvora, uključujući i [[Tacit]]a (koji spominje samo jedno skandinavsko pleme, [[Sveari|Sveare]], lat. Suiones), nitko ne spominje od kudaotkamo su Burgundi došli nego samo da su živjeli istočno od [[rajna|Rajne]]<ref>(''inter alia'', [[Amijan Marcelin]], XVIII, 2, 15)</ref>. Rani rimski izvori navode da su vjerojatno bili jedno od istočnogermanskih plemena.

Godine [[369.]], [[car]] [[Valentinijan I.]] je poveo vojsku protiv germanskog plemena [[Alemani|Alemana]] <ref>(Amijan, XXVIII, 5, 8-15)</ref>. U to vrijeme, Burgundi su vjerojatno živjeli oko rijeke [[Visla|Visle]] (lat. ''Vistule'') prema [[JordanesJordan (povjesničar)|Jordanu]]u, povjesničaru sredine [[6. stoljeće|6. stoljeća]]. Neko vrijeme poslije rata s Alemanima, Burgunde je pobijedio [[Fastida]], kralj [[Gepidi|Gepida]] te su bili pokoreni i skoro potpuno uništeni.

Otprilike desetljeće kasnije, Burgundi su se ponovno pojavili. Pri povlačenju vojske [[Flavije Stilik|Flavija Stilika]] u borbi protiv vizigotskog kralja [[Alarik|Alarika I.]] ([[406.]] - [[408.]]), sjeverna plemena su prešla Rajnu te je počela ''velika seoba naroda''. Među njima su bili [[Alani]], [[Vandali]], [[Svevi]], i vjerojatno Burgundi. Burgundi su migrirali prema zapadu i smjestili se u dolini Rajne.

Tamo su se Burgundi s vremenom sprijateljili s [[Huni]]ma. Hunski običaj je bio da žene umjetno produlje svoju glavu tako da ju čvrsto zavežu još dok su djevojčice. Germanski [[grob]]ovi su povremeno bili ispunjeni hunskim ornamentima, ali i također ženskim glavama koje su bile tretirane na taj način. Zapadno od Rajne samo burgundska groblja sadrže veliki broj takvih glava. <ref>(Werner, 1953)</ref>

Burgunski kralj [[Gundahar]] (ili [[GundicarGundikar]]) postavio je cara [[Jovin]]a [[411.]] godine na prijestolje kao lutku u suradnji s [[Goar]]om, kraljem [[Alani|Alana]]. S autoritetom galskog cara kojeg je on kontrolirao, Gundahar se smjestio na lijevoj (rimskoj) strani rijeke Rajne između rijeka [[Lauter]]a i [[Nahe]], osvojivši [[Worms, Njemačka|Worms]], [[Speier]], i [[Strasbourg]]. Prividno kao dio mira, car [[Honorije]] im je zagarantirao tu zemlju.<ref>([[Prošper Akvitanski]], a. 386)</ref>

Unatoč njihovom novom statusu kao ''[[federati]]'', burgundski su upadi u rimsku gornju [[Gallia Belgica|Galiju Belgicu]] postali nepodnošljivi i nemilosrdno privedeni kraju [[436.]], kada je rimski zapovjednik [[Flavije Aecije]] pozvao [[Huni|hunske]] plaćenike da osvoje [[Rajnsko Kraljevstvo|Rajnsko kraljevstvo]] (s glavnim gradom u starom keltsko-rimskom naselju [[Borbetomagus]]/Worms) što su i učinili [[437.]] godine, a Gundahara su ubili u borbi. <ref>([[Prošper Akvitanski]]; ''[[Chronica Gallica iz 452.]]''; [[Hidacije]]; i [[Sidonije Apolinar]])</ref>

Zbog nepoznatih razloga, Burgundi su po drugi put dobili status ''federata'', i [[443.]] su se naselili po Aeciju u regiji ''Sapaudia''. <ref>(''[[Chronica Gallica iz 452.]]'')</ref> Kako ''Sapaudia'' ne odgovara niti jednoj današnjoj modernoj regiji, Burgundi su vjerojatno živjeli pokraj ''[[Lugdunum]]a'', danas poznatog kao [[Lyon]]. <ref>(Wood 1994, Gregory II, 9)</ref> Čini se da je novi kralj [[Gundiok]], ili ''[[Gunderik]]'', smatran Gundaharovim sinom, vladao nakon očeve smrti. <ref>(Drew, p. 1)</ref> Sve u svemu, osam burgundskih kraljeva iz kuće Gundahar vladalo je kraljevstvom dok ga [[534.]] godine nisu pregazili Franci.

Kao saveznici Rima u njegovim posljednjim desetljećima, Burgundi su se borili na strani [[Flavije Aecije|Aecija]], [[Vizigotska Konfederacija|vizigotske konfederacije]] i drugih u borbi protiv [[Atila|Atile]] u [[Bitka na Katalauskim poljima|bitci na Katalaunskim poljima]] [[451.]] Izgleda da je je [[savez]] između Burgunda i [[Vizigoti|Vizigota]] bio vrlo jak, kad je Gundiok i njegov brat [[HilperikKilperik I. Burgundski|HilperikKilperik I.]] pratio [[Teodorik II.|Teodorika II.]] u Španjolsku da se bore protiv Sveva [[455.]] <ref>(Jordanes[[Jordan (povjesničar)|Jordanu]], ''Getica'', 231)</ref>

Također 455., dvosmislenom izjavom ''infidoque tibi Burdundio ductu'' <ref>([[Sidonije Apolinar]] u ''Panegyr. Avit''. 442.)</ref> upućuje da je neimenovani izdajnički burgundski vođa ubio cara Petronija Velikog što je prethodilo pljački Rima od strane [[Vandali|Vandala]]. Patricij [[Ricimer]] je također bio optužen te taj događaj upućuje na povezanost Burgunda i [[Ricimer]]a, koji je vjerojatno bio Gundiokov šurjak i [[Gundobad]]ov ujak. <ref>(John Malalas, 374)</ref>

Burgundi, očigledno suočeni sa rastom moći, pregovaraju [[456.]] o teritorijalnom proširenju i sklapaju ugovor o podjeli moći s lokalnim rimskim senatorima . <ref>(Marius of Avenches)</ref>

planira ga s Gundobadom ubiti te zatim Gundobad odrubljuje glavu caru (vjerojatno osobno). <ref>(''[[Chronica Gallica iz 511.]]''; Ivan Antioh, fr. 209; Jordanes[[Jordan (povjesničar)|Jordan]], ''Getica'', 239)</ref> Ricimer tada carem imenuje [[Olibrije|Olibrija]], ali zajedno umiru (iznenađujuće - prirodnim putem) unutar nekoliko mjeseci. Gundobad je tada naslijedio svog ujaka kao patricij i kao ''onaj koji postavlja kralja'', i uzdiže Glicerija na tron. <ref>(Marije Avenches; Ivan of Antioh, fr. 209)</ref>

Izgleda da je [[474.]] burgunskom utjecaju došao kraj. [[Glicerije]] je bio smijenjen u korist [[Julije Nepot]]a, a Gundobad se vratio u Burgundiju, vjerojatno zbog smrti svog oca Gundioka. U to vrijeme ili nedugo nakon, Burgundsko kraljevstvo se podijelilo između [[Gundobad]]a i njegove braće, [[GodegiselGodegizel]]a, [[HilperikKilperik II. Burgundski|HilperikaKilperika]] i [[Gundomar I.|Gundomara I.]] <ref>(Grgur, II, 28)</ref>

Prema [[sv. Grgur iz Toursa|sv. Grguru iz Toursa]], Gundobadov povratak u Burgundiju predstavlja krvavo ujedinjenje i jačanje. Grgur govori da je Gundobad ubio brata HilperikaKilperika, utopio njegovu suprugu te njegove tri kćeri izgnao (jedna od njih postaje suprugom franačkog kralja [[Klodvig I.|Klodviga]] i vjerojatno je bio odgovoran za njegovo pokrštavanje). <ref>(Grgur, II, 28)</ref> To je osporavao npr. Bury, koji ukazuje na probleme Grgurove kronologije događaja.

Oko godine [[500.]] [[Gundobad]] i Klodvig ratuju, a izgleda da je Gundobada izdao brat [[GodegiselGodegizel]], koji se pridružio [[Franci]]ma. Godegiselove i Klodvigove snage zatim uništavaju Gundobadovu vojsku. <ref>(Marije a. 500; Grgur, II, 32)</ref> Gundobad je kratkotrajno ostao u [[Avignon]]u, te je ponovno skupivši vojsku i opljačkao [[Vienne]], gdje su Godegizel i njegova družina ubijeni. Od tada, Gundobad biva jedini kralj Burgundije. <ref>(Grgur, II, 33)</ref> To bi dalo naslutiti da je njegov brat Gundomar već mrtav, ali nema izvora koji bi to mogao potvrditi.

Za vrijeme prevrata, negdje između [[483.]] - [[501.]] , Gundobad je unaprijed započeo predstavljati ''[[Lex Gundobada]]'', izdavši prvu polovicu, koja je vodila nacrtu ''[[Lex Visigothorum]]''. <ref>(Drew, p. 1)</ref> Kako je jačala njegova vlast , između 501. i njegove smrti [[516.]], Gundobad je izdao i drugu polovicu svog zakona, koja je bila više originalna burgundska.

Burgundi su proširili svoju vlast na sjeveroistok [[Galija (rimska provincija)|Galije]] tj. na sjevernu [[Italija|Italiju]], zapadnu [[švicarska|Švicarsku]] i jugoistočnu [[francuska|Francusku]]. Franački kralj [[Klodvig I.]] se [[493.]] oženio burgundskom kraljevnom [[Klotilda|Klotildom]], HilperikovomKilperikovom kćeri.

'''[[Lex Gundobada|Liber Consitutionum sive Lex Gundobada]]''' (''Knjiga ustrojstva iliti Gundobadovo pravo''), također poznata kao ''Lex Burgundionum'', ili jednostavno ''Lex Gundobada'' ili ''Liber'', izdao je u nekoliko dijelova između [[483.]] i 516., uglavnom Gundobad, ali također i njegov sin, Sigismund. <ref>(Drew, p. 6-7)</ref> Ona je slika burgundskog običajnog prava i karakteristična je među mnogim germanskim zakonicima toga vremena. ''Liber'' je bila posuđena za ''[[Lex Visigothorum]]'' <ref>(Drew, p. 6)</ref> i utjecala je kasnije na ''[[Lex Ribuaria]]''. <ref>(Rivers, p. 9)</ref> ''Liber'' je jedna od primarnih izvora za tadašnji burgundski život i povijest njihovih kraljeva.

Burgundi su napustili [[Bornholm]] oko 300. godine i naselili se oko [[Vistula|Vistule]]. [[JordanesJordan (povjesničar)|Jordan]] povezuje da su ih u tom području teško porazili [[Gepidi]] [[4. stoljeće|4. stoljeću]] i tada su se pomakli u [[Porajnje]]

**[[HilperikKilperik I. Burgundski|HilperikKilperik I.]], Gundiokov brat (443. - oko 480.)

**[[HilperikKilperik II. Burgundski|HilperikKilperik II.]] (473. - 493. Valence)