Staklo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: ps:ښیښه |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 2:
[[Datoteka:Glass-Ball.jpg|minijatura|desno|250px|Staklo]]'''Staklo''' je uglavnom amorfni [[silicijev dioksid]]. Zbog svojih karakteristika da je relativno [[čvrstoća|čvrsto]], [[inertnost|inertno]], prozirno i biološki neaktivno, ima vrlo široku upotrebu u današnjem vremenu.
== Sastav, svojstva i dobivanje ==
Staklo je materijal koji se ne nalazi u prirodi. Iako poznato i korišteno od davnina i danas je nezamjenjiv materijal u svakodnevnom životu.
Staklo se dobiva taljenjem osnovnih sirovina: kvarcnog pijeska, sode i vapnenca. Čisti silicijev dioksid ima [[talište]] na 1700˚C, te bi bilo jako neekonomično taljenje ga na toj temperaturi.
Osnovnim sirovinama dodaje se i stakleni krš (oko 30%), jer ima niže talište od osnovnih sirovina, pa povećava brzinu staljivanja (taljenja). Time se uštedi oko 32% energije.
Glavne 3 sirovine za dobivanje natrijeva-kalcijeva-silikatnog stakla (Na2O x CaO x 6 SiO2) su:
*Soda (Na<sub>2</sub>CO<sub>3</sub>; [[natrijev karbonat]]),
*Vapnenac (CaCO<sub>3</sub>; [[kalcijev karbonat]]),
*Kvarcni pijesak (SiO<sub>2</sub>; [[silicijev dioksid]]).
Dodavanjem sode snižava se talište na oko 1000˚ C, no time staklo postaje topljivo u [[voda|vodi]] (vodeno staklo), pa se to spriječava dodavanjem vapnenca (koji otpuštanjem [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]] prelazi u [[kalcijev oksid]] - CaO).
Kemijski proces u proizvodnji običnog ili natrijeva stakla prikazujemo jednadžbom:
Na<sub>2</sub>CO<sub>3</sub> + CaCO<sub>3</sub> + 6 SiO<sub>2</sub> --> Na<sub>2</sub>O x CaO x 6 SiO<sub>2</sub> + 2 CO<sub>2</sub>
Staklo se upotrebljava u mnogim područjima: [[građevinarstvo|građevinarstvu]], [[prehrana|prehrambenoj]] i [[elektronika|elektroničkoj]] industriji, za izradu instrumenata i ukrasnih predmeta, itd. Iako se staklo proizvodilo od vremena starih [[sumerani|Sumerana]] i [[stari Egipat|Egipćana]], staklo je bio skupocjen materijal i to sve do početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]], odnosno do patentiranja prvog stroja za automatsku proizvodnju od strane Michaela Owensa <ref>http://www.glassonline.com/infoserv/history.html#1900-1925</ref>, nakon čega staklo postaje iznimno jeftin i široko upotrebljavan materijal. Staklo je pogodno za recikliranje te se može u potpunosti reciklirati i koristiti kao isključiva sirovina za proizvodnju novih predmeta od stakla. Njegovim recikliranjem smanjuje se onečišćenje [[zrak|zraka]] u procesu proizvodnje za 20%, a onečišćenje [[voda|vode]] za 50%.▼
Staklo je pothlađena tekućina amorfnog sastava koja nema određeno talište, pa zagrijavanjem polako mekša, što omogućuje njegovu obradu puhanjem. Sastoji se od nepravilne mrežaste strukture djelomično spojenih SiO<sub>4</sub> <sup>4-</sup> tetraedara.
==Vrste i uporaba==
Kristalno staklo dobivamo tako da [[kalcijev oksid]] djelomično zamijenimo olovnim(II) oksidom (PbO). Kristalno staklo se koristi za izradu leća, kristalnih čaša, vaza i dr.▼
▲Staklo se upotrebljava u mnogim područjima: [[građevinarstvo|građevinarstvu]], [[prehrana|prehrambenoj]] i [[elektronika|elektroničkoj]] industriji, za izradu instrumenata i ukrasnih predmeta, itd. Iako se staklo proizvodilo od vremena starih [[sumerani|Sumerana]] i [[stari Egipat|Egipćana]], staklo je bio skupocjen materijal i to sve do početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]], odnosno do patentiranja prvog stroja za automatsku proizvodnju od strane Michaela Owensa <ref>http://www.glassonline.com/infoserv/history.html#1900-1925</ref>, nakon čega staklo postaje iznimno jeftin i široko upotrebljavan materijal
Vatrostalno ili natrijevo borosilikatno staklo se rabi u kemijskim laboratorijima zbog njegove neosjetljivosti na promjenu [[temperatura|temperature]] i razne kemijske reagense.▼
Osim osnovnih sirovina, u proizvodnji stakla često se rabe i sredstva za bojanje. To su najčešće različiti metalni oksidi ili karbonati. Primjerice: kobaltno staklo je plave boje jer sadrži kobaltov(II) oksid (CoO), zelena boja boce je od željezova(III) oksida (koji je crvenkaste boje), a smeđa boja od barijeva oksida (koji je žute boje).
*'''Obično staklo''' rabi se za iradu prozorskih stakala, zatim kao staklo za ogledala i razno stakleno posuđe. Sastav mu približno određuje formula Na2O x CaO x 6 SiO2. Takvo prozorsko staklo se rabi od 18. stoljeća.
▲*'''Kristalno staklo'''
▲*'''Vatrostalno'''
*'''Kvarcno''' je staklo otporno na brze promjene temperature, a izrađeno od čistog silicijeva dioksida. Upotrebljava se za izradu kemijskog pribora koji mora podnijeti nagle promjene temperature (npr. lončići koji su otporni na brze promjene temperature), a kako propušta ultraljubičasto zračenje, upotrebljava se i u kvarcnim svjetiljkama. Napravljeno je od čistog SiO2.
==Sastav nekih najčešćih vrsta stakla==
*'''Optičko staklo''': 69% SiO2, 12% CaO, 6% Na2O, 0,3% B2O3 i 12% K2O.
*'''Alumosilikatno staklo''': 55% SiO2, 15% CaO, 20% Al2O3 i 10 MgO.
*'''Vatrostalno staklo''' (borosilikatno staklo): 76 % SiO2, 3% CaO, 5% Na2O, 13% B2O3, 2% Al2O3 i 12% K2O.
*'''Prozorsko staklo''' (natrijevo staklo): 72 % SiO2, 11% CaO, 13% Na2O, 0,3 % Al2O3 i 3,8% K2O.
==Recikliranje==
Energija koja se uštedi recikliranjem jedne staklene boce dovoljna je da žarulja od 100W svijetli 4 sata. Stalo proizvedeno od recikliranog stakla smanjuje onečišćenje zraka u procesu proizvodnje za 20%, a onečišćenje vode za 50%.
Iskorištenu staklenu ambalažu valja skupljati jer je pogodna za recikliranje. Može se u potpunosti reciklirati i koristiti kao isključiva sirovina za proizvodnju novih predmeta od stakla i time se smanjuje onečišćenje [[zrak|zraka]] u procesu proizvodnje za 20%, a onečišćenje [[voda|vode]] za 50%.
== Izvori ==
{{izvori}}
*Udžbenik za treći razred gimnazije „Anorganska kemija“, Sandra Habuš – Dubravka Stričević – Vera Tomašić. Izdavač: PROFIL INTERNATIONAL, tisak: tiskara Meić, Uporabu udžbenika odobrilo je Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske rješenjem KLASA: *, od 3. Srpnja 1998.g..
[[Kategorija:Materijali]]
| |||