Razlika između inačica stranice »Sveti Franjo Asiški«

sitnice
m (r2.7.1) (robot Dodaje: arz:فرنسيس الأسيزى)
(sitnice)
{{Svetac
| ime = GiovanniSveti FrancescoFranjo di BernardoneAsiški
| slika = Saint Francis of Assisi by Jusepe de Ribera.jpg
| opis_slike = Slika [[Jusepe de Ribera|Jusepea de Ribera]]
 
== Život ==
 
Bio je sin Pietra Bernardonea, trgovca u Asizu ([[Umbrija]]), i francuske plemkinje imenom Pica Bourlemont. Prema jednoj pretpostavci ime Franjo (tal. Francesco, Francuzić) nadjenuto mu je zbog majčina porijekla, a prema drugoj dao mu ga je otac zbog trgovačkog uspjeha što ga je imao u francuskoj pokrajini [[Provansa-Alpe-Azurna_obala|Provansi]]. U mladosti je vodio veseo, bonvivanski život. Za vrijeme [[rat Asiza i Perugie|rata]] s [[Perugia|Perugiom]] [[1202.]]-[[1203.]] pada u zarobljeništvo, da bi nakon oslobođenja iz zarobljeništva, prilikom razmjene zarobljenika, teško obolio. U zarobljeništvu i za vrijeme bolesti doživljavao je duboke psihološke promjene koje nalaze svoj izraz u njegovoj novoj koncepciji religioznosti. Nakon ozdravljenja, [[1204.]]-[[1205.]] nastoji se priključiti [[križarski ratovi|križarima]], no stigavši do [[Spoleto|Spoleta]] ponovno se razbolio i vratio kući.
 
 
== Značaj ==
 
U svojim spisima sv. Franjo podjednako se služi [[latinski jezik|latinskim]] i narodnim jezikom, kakav se govorio u Umbriji, te ga se drži i začetnikom talijanske [[književnost|književnosti]] na narodnom jeziku.
 
Autor ''Pjesme brata Sunca'' (tal. ''Cantico di frate Sole''), poznate i kao ''Pjesme stvorova'' (tal. ''Cantico delle creature''), sv. Franjo obraća se narodnim jezikom i u svojoj sveobuhvatnoj [[ljubav]]i prema čitavoj prirodi priprema put oslobođenju [[umjetnost]]i od ukočenosti srednjovjekovnih formi. Franjo kao putujući misionar-siromašak (tal. ''poverello'') i lirik-vizionar kršćansku mistiku obogaćuje novim motivima (stigmatizacija, evanđeoska vjera, božićne jaslice itd.). On je ujedno i nastavljač učenja heretika, Albigenza[[katari|albigenza]] i Valdenza[[valdenzi|valdenza]], o apsolutnom siromaštvu, ali pritom, za razliku od njih, u potpunosti prihvaća crkvenu vlast, želeći [[katolička crkva|Crkvu]] obnoviti iznutra. Protivnik je bogatstva među redovnicima i [[samostan]]skih zidina, što je dovelo do sasvim novog shvaćanja redovničkog života u Crkvi i nove koncepcije izgradnje samostana[[samostan]]a.
 
Samo dvije godine ([[1228]].) nakon svoje smrti Franjo Asiški proglašen je [[svetac|svecem]]<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]], svezak 7, str. 31</ref> i pokopan u [[Bazilika Svetog Franje Asiškog|bazilici svetog Franje u Asizu]].
 
Zbog zaljubljenosti u [[priroda|prirodu]] [[ekologija|ekolozi]] su ga izabrali za svog [[svetac zaštitnik|sveca zaštitnika]], a u svijetu se prepoznaje kao svetac mira.
 
== Životopisi ==
 
Život Franje Asiškog i njegove prve redovničke braće opisali su njegovi životopisi. Najpoznatiji su: ''Životopis Tome Čelanskoga'', Bonaventurine ''Legenda Maior'' i ''Legenda Minor'', ''Peruđinska legenda'', te ''Legenda trojice drugova''.
 
Inače, najstariji dokument o Franji Asiškom alegorijska je priča ''Sveti razgovor blaženoga Franje s Gospođom Siromaštinom''. U toj se priči kazuje kako je Franjo tragao za siromašnom, prezrenom i nevoljenom Gospođom Siromaštinom i kako ju je učinio svojom nevjestom.
 
Usto, tu su i brojni spisi koji, u skladu s tadašnjom [[hagiografija|hagiografijom]] donose fantastične detalje iz Franjina života. Najpoznatiji takav spis zasigurno su ''Cvjetići'' (tal. ''Fioretti''), koji uključuju i Franjino propovijedanje[[propovijed]]anje pticama. ''Cvjetići'' su anoniman talijanski prijevod spisa ''Actus beati Francisci et sociorum eius'', koji je krajem 13. ili početkom 14. st. po svoj prilici napisao Ugolino da Montegiorgio, franjevac iz [[Marke|Marki]]. ''Cvjetići'' datiraju iz kraja 14. st. Naslov govori da je riječ o [[florilegij]]u, tj. [[hrestomatija|hrestomatiji]], zbirci [[anegdota]] iz života sv. Franje. Premda ne predstavljaju vjerodostojan povijesni izvor, ''Cvjetići'' sugestivno dočaravaju prvobitni franjevački duh.
 
== Franjevački red ==
== Sveti Franjo u umjetnosti ==
Neobična Franjina ličnost i njegova vedra, optimistička pojava u sumornom mraku [[Srednji vijek|srednjovjekovne]] religioznosti bila je tumačena na najrazličitije načine, a njegova sitna asketska figura postaje motiv mnogih [[slikarstvo|slikarskih]] i [[kiparstvo|kiparskih]] radova. Možda i zato što je cijeli njegov život obilježen je neobičnim doživljajima. Tako je, između ostalog, natjerao svoga prijatelja brata, Rufina (Leon, Rufin i Anđeo bili su njegovi najprisniji prijatelji), da gol prođe ulicama Asiza samo s konopcem oko vrata, a u [[Bologna|Bologni]] se popeo na potpuno novi krov samostana i počeo bacati crjepove na zemlju iz protesta protiv raskošne gradnje.
 
== Bibliografija ==
* ''Novi cvjetići Svetoga Franje: zbirka ranih dosad neprevedenih priča o Svetome Franji Asiškome'' (prijevod sa uvodom i bilješkama John R. H. Moorman). Zagreb: Teovizija, 1995.
 
== Vanjske poveznice ==
{{Predložak:Wikizvor}}
* {{it}} [http://www.liberliber.it/mediateca/libri/f/fioretti_di_san_francesco/i_fioretti_di_san_francesco/pdf/i_fior_p.pdf ''I fioretti di san Francesco''] (ur. elektroničkog izdanja Claudio Paganelli), (1998.), ''Liberliber''. [Citirano 2.3.2012.]
 
== Izvori ==
 
{{izvori}}
 
Zanimljive priče o životu Franje Asiškog mogu se naći u knjizi Johna Moormana "Novi cvjetići svetoga Franje" (Teovizija, [[Zagreb]], [[1995.]]).
 
== Vanjske poveznice ==
* {{it}} [http://www.liberliber.it/biblioteca/f/fioretti_di_san_francesco/index.htm Tekst ''Cvjetića'' (digitalna knjižnica Liber liber)]
* [[:s:Pravilo i oporuka svetoga Franje]]
 
{{commons|Francis of Assisi}}
141

uređivanje