Vladimir Popović – Španac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
dopuna životopisa Vladimira Popovića |
||
Redak 1:
{{Infookvir biografija
| ime = Vladimir Popović
| slika = Vladimirp.JPG
| veličina = 200px
| opis slike = Slikano 1930.
| pseudonim = Vladimir Popović Španac
| rođenje = [[27. siječnja]] [[1914.]], Gornji Brčeli, [[Bar]], [[Kraljevina Crna Gora]]
| smrt = [[1. travnja]] [[1972.]], [[London]], [[Velika Britanija]]
| uzrok_smrti =
| posljednje_počivalište =
| prebivalište =
| nacionalnost =
| etnicitet =
| državljantvo =
| poznat_po =
| obrazovanje = Medicinski fakultet, [[Beograd]]
| poslodavac =
| zanimanje = Političar, diplomata
| godine_rada =
| plaća =
| bogatstvo =
| titula = Kapetan [[Španjolski građanski rat|španjolske republikanske armije]]
General major [[NOVJ]]
| mandat =
| prethodnik =
| nasljednik =
| stranka =
| odbori = Član Saveznog izvršnog vijeća [[SFRJ]]
Član Saveza Federacije
Predsjednik odbora za vanjske poslove Savezne Skupštine
Glavni tajnik Predsjedništva [[Josip Broz Tito]]
| vjera =
| visina =
| supruga = Vjera Radimir
| suprug =
| partner =
| djeca =
| roditelji =
| rođaci =
| web =
| potpis =
| napomena = [[Orden narodnog heroja]]
[[Partizanska spomenica 1941.|Spomenica, 1941.]]
Mnoga druga domaća i strana odlikovanja.
}}
Vladimir Popović, također poznat kao Vlado Popović – Španac, političar, revolucionar, general, diplomat, suradnik Maršala [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]]
== Životopis ==
Rođen [[27. siječnja]] [[1914]]. u Gornjim Brčelima, kod [[Bar]]a, [[Kraljevina Crna Gora]].
Umro [[1. travnja]] [[1972]]. u [[London]]u, [[Engleska]] [[1918]].
Kraljevina Crna Gora je postala dio [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]].
1929. zemlja je prozvana [[Kraljevina Jugoslavija]].
1941. Kraljevinu Jugoslaviju su napale [[Njemačka]], [[Italija]] i njihovi saveznici.
1945. Po završetku [[Drugi svjetski rat|II Svjetskog rata]] proglašena je [[Federativna Narodna Republika Jugoslavija]] (Federacija – od šest Narodnih socjalističkih republika:[[Bosna i Hercegovina]], [[Crna Gora]], [[Hrvatska]], [[Makedonija]], [[Slovenija]] i [[Srbija]]).
=== Školovanje ===
Gimnaziju završio na [[Cetinje|Cetinju]] 1937.
Apsolvirao na Medicinskiom fakultetu u Beogradu
== Život i Djela ==
1930. Član [[SKOJ]]-a (Savez komunističke omladine Jugoslavije).
1932. Član [[KPJ]] (Komunističke partije Jugoslavije).
1935.-1937. član i Tajnik Sveučilišnog komiteta KPJ Beograd. Za vrijeme studija na beogradskom sveučilištu organizator i rukovoditelj revolucionarnog studentskog pokreta, više puta uhićen.
1937. Upoznao Josipa Broza Tita u [[Pariz]]u.
1937. Član izaslanstva jugoslavenskih studenata na Svjetskom kongresu studenata u Parizu .(Ivo Lola Ribar, Milovan Lule Matić i Vladimir Vlado Popović predstavljali su beogradsko sveučilište na Kongresu).
1937. Poslije Kongresa prebacio se iz Francuske u Španjolsku i pristupio [[Španjolski građanski rat|španjolskoj republikanskoj armiji]]
Borio se u bataljonu "Georgi Dimitrov" 15. međunarodne brigade, a zatim u 129. međunarodnoj brigadi. Tajnik partijske organizacije Jugoslavena 129. međunarodne brigade. Dobio čin kapetana španjolske republikanske armije.
Poslije poraza Španjolske republike, zajedno s drugim interbrigadistima, bio je zatvoren u [[Koncentracijski logori|koncentracionim logorima u Francuskoj]].
1939. Pobjegao je iz logora u Francuskoj i ilegalno se prebacio u [[Jugoslavija|Jugoslaviju]].
1939. U Beogradu ponovo preuzima dužnost sekretara Sveučilišnog komiteta KPJ, postaje član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Srbiju i instruktor [[Centralni komitet|CK]] [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] u Crnoj Gori i [[Dalmacija|Dalmaciji]].
1940. Sudjeluje u radu Pete zemaljske konferencije KPJ, u listopadu, u [[Dubrava|Dubravi]] u [[Zagreb]]u.
1941. - 1945. Borio se protiv njemačkih, talijanskih, bugarskih, mađarskih i lokalnih predstavnika, koji su pomagali i predstavljali
okupatore i njihovu politiku.
1941. Na sjednici [[Politbiro]]a 4. srpnja u Beogradu, donesena je odluka o podizanju općenarodnog ustnaka; određen za izaslanika CK KPJ pri CK [[Komunistička partija Hrvatske]].
Pored dužnosti izaslanika CK KPJ u KPH obavljao je razne druge odgovorne dužnosti.
1941. Od srpnja Tajnik Operativnog rukovodstva CK KPH
1941. U rujnu sudjelovao na vojno-političkom savjetovanju u Stolicama, i izabran za člana Vrhovnog štaba NOP odreda Jugoslavije.
1942. U proljeće postaje Tajnik [[Biro]]a CK KPH.
1943. Imenovan za političkog komesara Trećeg bosanskog korpusa [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije]] (NOVJ).
1944. Postavljen za komandanta Trećeg bosanskog korpusa NOVJ.
1944. Dobija čin general-majora. U ovom periodu korpus je vodio borbe za oslobođenje Bosne i stvaranje uvjeta za prodor jedinica u
Srbiju.
1944. U studenom te godine prelazi na rad u centralne organe nove Jugoslavije, radi u Vrhovnom štabu NOVJ i Centralnom komitetu KPJ.
1945. J. B. Tito ga je poslao kao političkog i vojnog predstavnika u Bugarsku.
1945. –1948. Veleposlanik u [[Moskva|Moskvi]].
1946. Član državnog izaslanstva pri Ujedinjenim narodima u New Yorku.
1946. Član državnog izaslanstva na [[Mirovni ugovori i stvaranje versajskog poretka|Mirovnoj konferenciji u Versaillesu]], gde su sudjelovali predstavnici 21 zemlje nakon pobjede nad Njemačkom, Italijom i njihovim saveznicima.
1946.-1947. Sudjelovao u pregovorima u Moskvi o ekonomskoj suradnji sa Sovjetskim savezom
1948. [[Informbiro]] ( Informacijski biro komunističkih i radničkih partija - organizacija stvorena od devet europskih država za koordinaciju njihovih zajedničkih interesa - postojala od 1947. do 1956.) je optužio jugoslavensko rukovodstvo po nekoliko osnova i došlo je do raskida odnosa između [[SSSR]] i FNRJ. Sovjetski savez je ekonomskom blokadom i drugim mjerama vršio pritisak na KPJ i FNRJ.
1948. na dužnosti prvog pomoćnika Ministra vanjskih poslova.
1948. Izabran u Centralni komitet Komunisticke partije Jugoslavije.
1949. Kao član državnog izaslanstva pri Ujedinjenim narodima nastoji dobiti ekonomsku pomoć od zapadnih sila.
1950. – 1954. Veleposlanik u SAD-u.
Zastupao politiku suradnje. Zaslužan za dobijanje 38 miliona US$ u hrani i drugim potrepštinama za vrijeme velike suše u zemlji.
1951. Sudjelovao u pribavljanju pomoći u visini od 60 miliona US$ od [[SAD]]-a, Engleske i Francuske.
1952. Odlikovan je [[Orden narodnog heroja|Ordenom narodnog heroja]].
1954. Predsjednik Odbora za vanjske poslove Savezne Skupštine FNRJ.
1955.-1958. Veleposlanik u [[Kina|Kini]] i [[Vijetnam|Vijetnamu]].
Za člana Centralnog komiteta KPJ biran je na Petom, Šestom, Sedmom i Osmom kongresu, a na Devetom [[kongresu SKJ]] u Beogradu izabran je za člana Predsjedništva SKJ.
1958.-1972. na dužnostima:
*Član Prezidija Centralnog Komiteta KP zadužen za vanjsku politiku
*Član Savezne vlade
*Predsjednik Komiteta za ekonomske odnose s inozemstvom
*Šef ekonomskih delegacija u zemljama Latinske Amerike
*Na dužnostima u zemljama članicama novostvorene organizacije nesvrstanih zemalja
*Tajnik Predsjedništva do smrti.
Dom kulture u [[Bar]]u, [[Crna Gora]] nosi njegovo ime, a ispred Doma je njegova bista.
{{Otheruses2|[[Vladimir Popović (razdvojba)]]}}
'''Vladimir Vlado Popović''' ([[Bar]], [[27. siječnja]] [[1914.]] – [[London]] [[1. travnja]] [[1972.]]) političar za vrijeme [[SFRJ]]
Član KPJ od 1932. godine, sudjelovao u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]]. Na 5. zemaljskoj konferenciji KPJ održanoj od 19. do 23. listopada 1940. godine u [[Dubrava|Dubravi]] u [[Zagreb]]u izabran je za kandidata CK KPJ, 1941. je delegat CK KPJ pri CK KP Hrvatske. Radi na organiziranju ustanka u Hrvatskoj kao sekretar Operativnog rukovodstva CK KPH<ref>Zvonko Ivanković-Vonta, "Hebrang", Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., str. 15, ISBN 86-81183-03-6</ref> te kao partijski komesar 3. korpusa NOVJ. Poslije rata veleposlanik je FNRJ u [[SSSR]]-u, [[SAD]]-u i [[Kina|Kini]], u mirovini član Savjeta federacije.
Line 17 ⟶ 172:
nasljednik = [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]]<br>[[1942]]. - [[listopad]] [[1944]].
}}
Balen, Marija-Vica: Bili smo idealisti.Uspomene jedne revolucionarke. Zagreb, 2009.
Bibliografija izdanja u Narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945 Beograd, 1964.
Bojović, Jovan: Osma pokrajinska konferencija KPJ za Crnu Goru, Boku, Sandžak, Kosovo i Metohiju. Titograd, 1980.
Cenčić, Vjenceslav: Enigma Kopinič I-II. Beograd 1983.
Četiri decenije Saveza komunista Hrvatske. Zbornik, Zagreb, 1979
Damjanović, Milica: Napredni pokret studenata Beogradskog univerziteta,... Beograd, 1974.
Damjanović, Pero: Tito pred temama istorije. Beograd, 1977.
Damjanović, Pero: Tito na čelu Partije. Beograd, 1968.
Dedijer, Vladimir: Dnevnik. Beograd, 1951.
Dedijer, Vladimir: Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita. Beograd
Đilas, Milovan: Vlast i pobuna. Memoari. Zagreb, 2009.
Đurić, Ljubomir: 1941-42. Beograd 1975.
Đuričković, Boško: Sjećanje na akcije iz studentskih dana. Nikšić, 1986.
Dokumenti centralnih organa KPJ, NOR i revolucije 1941-1945. Beograd, 1987.
Državna potpuna realna gimnazija u Nikšiću. Izvještaj za školsku 1939-40 godinu. Nikšić
Godišnjak Cetinjske gimnazije 1970.
Godišnjak muzeja grada Beograda,1956.
Hronologija oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije 1941-1945. Beograd, 1964.
Istorija radničkog pokreta . Zbornik, Beograd, 1965.
Istorija Saveza komunista Jugoslavije
Jelić, Ivan: Tragedija u Kerestincu, Zagrebačko ljeto 1941, Zagreb, 1986.
Jugoslavija i svet. Beograd, za 1965-1972.
Kardelj, Edvard: Borba za priznavanje i nezavisnost nove Jugoslavije
... Sećanja. Ljubljana 1980.
Komunistički pokret i socijalistička revolucija u Hrvatskoj. Zagreb,
1969.
Lees, Lorraine: Keeping Tito Afloat - the United States Yugoslavia, and the Cold war, 1997.
Marović, Miodrag-Mališa: Veljko Milatović, Podgorica 2006.
Medaković, Dejan: Efemeris III. Hronika jedne porodice. Beograd
Miljanić, Gojko: Kadrovi revolucije 1941-1945, Cetinje, 1975.
Morača Pero, Stojanović Stanislav: Komunisti Jugoslavije 1919-1979. Beograd, 1979.
Narodni heroji Jugoslavije , 1975.
Petričević, J.: Ivo Lola Ribar. Zagreb, 1964.
Ribnikar, Jara: Kuća koja je postala muzej. Bgd, 1964. Ridli, Džasper: Tito. Novi Sad 1998.
Simić, Pero: Tito. Tajna veka. Beograd, 2009.
Sjevernozapadna Hrvatska u NOB – u i socijalističkoj revoluciji. Zbornik. Varaždin, 1976.
Spadijer Marko, Vladimir Popovic Spanac 1914 – 1972, Matica Crnogorska Cetinje Zagreb 2011
Španija 1936 – 1939. Zbornik I –VI. Beograd 1971.
Udovički, Lazar: O Španiji i španskim borcima (članci, intervjui, pisma, govori, izvještaji), Beograd
Vukmanović, Svetozar - Tempo: Revolucija koja teče. Memoari.
Vasić, Miroljub: Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941. godine. Beograd, 1977.
Vladimir Velebit svjedok istorije, razgovore vodila i priredila Mira Šuvar. Zagreb,2001.
Vrhunec, Marko: Šest godina sa Titom, Beograd. Vujošević, Ubavka: Tito i Beograd . Bgd 1977.
Vukmanović, Gojko: Vladimir Popović, feljton u Pobjedi od 1. aprila do 5. maja 1984. Zagreb 1941-1945,
Zbornik sjećanja, I-IV. Zagreb, 1984.
Zbornik instituta za istoriju radničkog pokreta Dalmacije. 1975
{{GLAVNIRASPORED:Popović, Vlado}}
[[Kategorija:Crnogorski komunisti]]
[[Kategorija:Nastanak Jugoslavije]]
<!-- interwiki -->
| |||