Hrvatsko zagorje: razlika između inačica

Najstariji tragovi naseljenosti u Zagorju potječu još iz [[Paleolitik]]a. Kod Krapine su [[1897]]. Pronađeni ostaci tzv. „[[krapinski pračovjek|krapinskog pračovjeka]]“ iz starijeg [[kameno doba|kamenog doba]]. Osim Hušnjakovog, neka od ostalih špiljskih arheoloških nalazišta su: Osinec jama, Votla peć, Škedenj, Bračkova pećina, Šincekova špilja i Velika pećina. Diljem Zagorja poznati su nalazi glačanih kamenih sjekira koje potječu iz mlađeg kamenog doba odn. neolitika ili iz bakrenog doba odn. eneolitika. Jedno od prapovijesnih naselja iz spomenutog razdoblja prapovijesti je i Strugača kod Bedekovčine. Ipak, najveći broj arheoloških nalazišta iz razdoblja prapovijesti potječe iz vremena brončanog i starijeg željeznog doba, odn. između 2500. i 500. g. pr. Kr., a karakteriziraju ga uglavnom visinska naselja (Lobor, Bojačno, Risvica, Miljana, Krapinske Toplice, Stubičke Toplice itd.). Na naseljenost u kasnijim razdobljima, poput antike upućuju razmjerno brojna arheološka nalazišta (npr. Rimske [[Aquae Iasae]], današnje [[Varaždinske Toplice]]), ali sve do XII. stoljeća ona nije bila stalna. [[Kontinuirana naseljenost]] započela je od kraja XII. stoljeća podizanjem utvrđenih gradova ([[Krapina]], [[Oštrc]], [[Belecgrad]], [[Loborgrad]] itd.) na strmijim i zaštičenijim lokalitetima u podnožju Ivančice i drugih gora. Uz blizinu [[burg]]ova su se vezala i srednjovjekovna naselja pa je težište naseljenosti u to doba bilo u višoj zoni, na dodiru gora i prigorja. Od kraja XV. naseljavala se niža, prigorska zona, do tada uglavnom prekrivena šumama, koja je prirodno najpovoljnija za naseljavanje. Zagorje je zbog udaljenosti od ratnih zbivanja i relativne sigurnosti bilo imigracijski prostor u koji je doselilo brojno stanovništvo iz nesigurnih graničnih hrvatskih krajeva prema [[Osmanlijsko Carstvo|Osmanlijskom Carstvu]], predvođeno plemstvom, koje diljem Zagorja gradi brojne [[dvorac|dvorce]]. Formirala su se brojna mala raštrkana naselja, često sastavljena od zaselaka, dok su uz [[ceste]] i putove osnovana nizna naselja. Od druge polovice XIX. stoljeća jače su naseljene najniže, dolinske zone, na što je najviše utjecala izgradnja željezničke pruge [[Zaprešić – Varaždin]] [[1886.]] Godine dolinom Krapine i njena odvojka od Zaboka prema Krapini dolinom Krapinčice, ali i drugih pruga. Dolinske su zone danas težište naseljenosti Zagorja i u njima se nalaze sva najvažnija zagorska naselja ([[Varaždin]],[[Krapina]], [[Zabok]], [[Ivanec]] i dr.). Zbog guste naseljenosti i visokog [[prirodni priraštaj|prirodnog priraštaja]], sredinom XIX. stoljeća, uslijed jakog cijepanja i usitnjavanja ionako malih posjeda, pojavila se [[agrarna prenaseljenost]]. Tada se Zagorje iz imigracijskog počelo pretvarati u emigracijski kraj. Stanovništvo se iseljavalo u [[Zagreb]], ali i u druge krajeve Središnje i Istočne Hrvatske, ponajprije poljoprivredne. No sve do [[1948.]] godine, zbog visokog prirodnog priraštaja, unatoč emigraciji broj stanovnika se stalno povećavao (do maksimalnih 273 000). Nakon toga započelo je razdoblje izrazitog smanjivanja broja stanovnika, koje traje sve do danas. Ipak, Zagorje još uvijek pripada među najgušće naseljene hrvatske krajeve (oko 110 st./km2).