Engleska umjetnost: razlika između inačica

[[Slika:Hunt english coasts.jpg|mini|lijevo|<center>[[William Holman Hunt]], ''Na engleskoj obali'', 1852., ulje na platnu, 43 × 58,5 cm, [[Tate]], [[London]].<center>]]

U ranom 19. stoljeću profilirala se Norwichska škola slikanja, prvi provincijski umjentički pokret izvan Londona, na koju je utjecalo nizozemsko pejzažno slikarstvo i krajolik [[Norfolk]]a. Zbog neustaljene potpore i unutrašnjih podjela, trajala je veoma kratko, a najznačajniji predstavnici bili su: osnivač [[John Crome]], akvarelist [[John Sell Cotman]] i slikar marina koji je kratko živio, [[Joseph Stannard]].

[[Datoteka:John EverettMilllais Ophelia.jpg|mini|200px|<center>[[John Everett Millais]], ''Mrtva Ofelija'', [[1852.]], [[ulje na platnu]], Galerija [[Tate]], [[London]].<center>]]

[[Paul Sandby]] je prozvan "očem engleskog [[akvarel]]nog slikarstva", a u 19. st. su djelovali i drugi pejzažisti kao: [[Richard Wilson]], [[George Morland]], [[John Robert Cozens]], [[Thomas Girtin]], [[John Constable]] (1776.-1837.) , [[J. M. W. Turner]] (1775.-1851.), i [[John Linnell]]. Dok je francuska [[barbizonska škola]] pristupala pejzažu s ljubavlju, ali na distanciran – znanstveni način, Turner je svoje pejzaže napunio romantičarskim uzbuđenjem s jakim efektima i odvažnom uporabom boje. Bio je majstor atmosferskih efekata, a posebice svjetla u kojemu se oblici tope jedan u drugi. Kod njega kretanje svjetlosti i njezinih odbljesaka je puno važnije od arhitektonskih formi i elemenata prirode. Postao je jedan od najvećih inspiracija [[impresionizam|impresionizma]], prvog modernog stila.