Teutonski viteški red: razlika između inačica

Na osnovu Zlatne bule iz Riminija, veliki vođa Teutonskih vitezova [[Herman von Salza]] i vojvoda [[Konrad I od Masovije]] su zajedno napali [[Stare Pruse]] 1226. kako bi ih pokrstili u [[Pruski križarski rat|Pruskom križarskom pohodu]]. Tada su vitezovi bili optuženi za prevaru poljske uprave i obrazovanje neovisne Monaške države Teutonskih vitezova. Red je izgubio svoju svrhu kada je susjedna Litva prihvatila kršćanstvo. Smješten u Pruskoj, red je počeo pohoditi svoje kršćanske susjede, Kraljevinu Poljsku, Veliko vojvodstvo Litvu i Republiku Novgorod, nakon što je asimiliralaasimilirao Livonijski red. Na osnovu svojih nameta Red je imao jaku gradsku ekonomiju, zapošljavao je mnoge trgovce iz čitave Europe, i postao morska sila na Baltičkom moru.

[[Poljsko-Litvanska Unija|Poljsko-Litvanska]] vojska je odlučno porazila Red i slomila njegovu vojnu moć u bici kod Grunvalda (Tanenberg) 1410. Red je postojao sve do 1525. kada je Veliki vođaMeštar [[Albert I. , pruski vojvoda|Albert Bradenburški]] abdicirao, prihvatio [[luteranstvo]] da bi postao pruski vojvoda. Velike vođe su predsjedavale viteškim velikim posjedima u Njemačkoj i drugdje do 1809. kada je [[Napoleon I. Bonaparte]] naredio razobrazovanje Reda koji je izgubio svoj posljednji svjetovni posjed. Red je nastavio postojati, sa sjedištem u Hamburgu za vrijeme Prvog svjetskog rata, i danas radi kroz dobrotvorna udruženja u srednjoj Europi.