Solovecki otoci: razlika između inačica

 

Solovecki arhipelag, zajedno s radijusom od 5 kilometara Bijelog mora oko njih, je zaštićeno rusko područje pod imenom "Solovecki povijesno-arhitektonski i prirodni muzejski rezervat". To se osobito odnosi na otok Solovki na kojemu se nalazi Solovecki manastir iz 15. stoljeća, ali i druge otoke na kojima su crkve od 16. do 19. stoljeća. Zbog toga su Solovecki otoci 1992. godine upisani na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]].

 

 

Arhipelag čini više od 100 malenih [[otok]]a, od kojih su najvećih šest:

 

==Povijest==

{{UNESCO-svjetska baština

|ime mjesta = Kulturni i povijesni kompleksi na Soloveckim otocima

|ugroženost = ne

|poveznica = http://whc.unesco.org/en/list/632

}}

Solovecki otoci su bili naseljeni još u [[mezolit]]u (oko 5. tisuljeća prije Krista), kada su klimatski uvjeti ovog područja bili mnogo povoljniji nego danas. Najnaseljeniji su bili u 3. tisućljeću pr. Kr. kada su izgrađena sela, svetišta i sustav navodnjavanja na otocima Anzeru i Velikom Zajackom. Na otoku Veliki Zajacki nalazi se 18 [[megalit]]skih spomenika u obliku [[kamen]]ih [[labirint]]a koji su tipični za sjevernu Europu, a ovdje su ponajbolje sačuvani; te više od 600 grobnih [[gromila]] i nekoliko megalitskih krugova i poravnjanja. Na Anzeru tu su samo 4 labirinta i 38 gromila, izgrađenih paralelno s morskom obalom.

 

Solovecki [[manastir]] su osnovali trojica monaha iz manastira Kirilo-Belozersk i Valaamskog manastira 1430-ih. S vremenom se proširo na sve otoke arhipelaga, pa čak i nekoliko građevina na kopnu. God. 1478. pripao je [[Novgorodska kneževina|Novgorodskoj kneževini]] i naposlijetku [[Moskovska kneževina|Moskovskoj kneževini]]. Veliku gospodarsku reorganizaciju sproveo je opat Filip Količev polovicom 16. stoljeća. Ona je uključivala izgradnju putova, mljekare i povezivanje nekoliko jezera kanalima kako bi se osigurala slatka voda, ali i početak industrije opeka i keramike. On je zaslužan i za izgradnju nekih od najvažnijih vjerskih građevina na otocima. Kamena [[utvrda]] je izgrađena od 1582.-94. godine, nakon čega su Solovecki otoci postali gospodarsko, vjersko, vojno i kulturno središte cijele oblasti.

 

 

Obrtništvo se prilagodilo drugim djelatnostima, kao što je ikonoslikarstvo, [[drvodjeljstvo]], [[drvorezbarstvo]] i [[litografija]], a manastiri na manjim otocima su postali trgovačka mjesta za trgovinu s ruskim gradovima, zbog čega se osuvremenila luka i izgrađena su mnoga skladišta. Manastir Makajev je postao botaničkim vrtom koji je opskrbljivao ruske gradove [[voće]]m iz [[staklenik]]a.

 

==Znamenitosti==

 

Utvrda iz 1594. godine je izgrađena od kamenih blokova; ima pet stranica s tornjem na svakom kutu, a zidovi su debeli 7 metara u osnovi. Manastirsko selo ima kapelu posvećenu sedmorici careva, hostel za hodočasnike, pristanište, hidro električnu postaju i druge industrijske instalacije.

 

<gallery>

Slika:Prokudin solovki2.jpg|<center>Zidine utvrde Solovecki

Slika:Prokudin solovki.jpg|<center>Toranj na kutu

</gallery>